Italija je europski prvak!!!

Nogometaši Italije novi su europski prvaci, a do naslova su stigli boljim izvođenjem jedanaesteraca (3-2), nakon što je u osnovnih 90 minuta i produžetku rezultat bio 1-1.

Engleska je na Wembleyju povela već nakon jedne minute i 56 sekundi igre, a strijelac je bio lijevi bočni igrač Luke Shaw koji je gol postigao poluvolejem na ubačaj Kierana Trippiera.

To je najbrži pogodak u finalima europskih prvenstava i ukupno četvrti najbrži u povijesti EURA.

Bio je to jedini udarac Engleza u prvom poluvremenu, dok su Talijani imali šest udaraca, ali nijednom nisu ozbiljnije ugrozili engleskog vratara Jordana Pickforda.

Težnje Talijana da postignu izjednačujući pogodak materijalizirane su u 67. minuti, kad je Pickford obranio Verrattijev udarac glavom, ali je na odbijenu loptu prvi stigao stoper Leonardo Bonucci i iz neposredne blizine poslao loptu u mrežu.

Kako pogodaka više nije bilo utakmica je otišla u produžetak. Po sedmi put u povijesti europskih prvenstava pobjednik nije odlučen u osnovnih 90 minuta.

Mreže su ostale mirovati i u dodatnih 30 minuta te je po drugi put u povijesti odluka o europskom prvaku pala izvođenjem jedanaesteraca.

Prvu seriju otvorio je Berardi koji je svladao Pickforda, a Donnarumma nije uspio zaustaviti Kaneov udarac. U drugoj seriji je Pickford obranio udarac Belottiju, a Maguire je donio prednost Englezima. Bonucci je izjednačio na 2-2, a Rashford je pogodio vratnicu.

Talijanima je ponovno prednost donio Bernardeschi, a Donnarumma je obranio udarac Sancha. Jorginho je mogao donijeti naslov Italiji, ali je Pickford obranio njegov udarac. No, Donnarumma je obranio i udarac Sake te donio trofej Italiji.

Talijanima je ovo drugi europski naslov, nakon što su prvi osvojili 1968. u Rimu, gdje su u finalu pobijedili reprezentaciju Jugoslavije (2-0) tek u drugoj, ponovljenoj finalnoj utakmici, nakon što je prva završila 1-1.

Poslije su doživjeli dva poraza u finalima: 2000. su ih svladali Francuzi zlatnim golom (2-1), a 2012. su bolji od njih bili Španjolci (0-4).

Englezi nisu uspjeli ponoviti trijumf na domaćem terenu, na kojem su 1966. osvojili naslov svjetskih prvaka, pobijedivši u finalu Njemačku (4-2) u produžetku. Bilo je ovo njihovo prvo finale na europskim prvenstvima i prvo na velikim natjecanjima nakon SP-a 1966.

Najava utakmice: 

- Moj tim je zabavan i pruža zabavu za sve koji vole nogomet, ali igramo i konkretno i sadržajno. Bilo je nekoliko teških utakmica, ništa nije bilo lako, rekao je talijanski izbornik Roberto Mancini te naglasio da ne planira mijenjati taktiku protiv fizički jake Engleske, unatoč tome što su se Talijani mučili nametnuti taj stil protiv Španjolske.

- Oduvijek smo igrali na ovaj način. Čak i protiv Španjolske željeli smo igrati tako, ali oni su dobro odradili posao jer su nas oni ograničili, držali su loptu bolje od nas. Ponekad pobjeđuje manji i niži, nadamo se da će nam se i ovaj put to dogoditi, dodao je Mancini.

Na svjetskom ili europskom prvenstvu Englezi su s Talijanima igrali četiri puta i upisali četiri poraza. Ovog puta Engleska će imati prednost domaćeg terena i ogromnu podršku navijača. Na tribinama će se nalaziti oko 65.000 ljudi, a Italiju će podržavati oko deset tisuća navijača, većinom Talijana koji žive u Engleskoj i Irskoj. Iz Italije ih zbog strogih epidemioloških mjera smije doći samo tisuću.

Engleski izbornik Gareth Southgate rekao je da je najvažnije da engleski nogometaši u finalu ne podlegnu emocijama i euforiji.

- U pozadini svog uma uvijek morate imati malo vizije o tome kako biste voljeli vidjeti kraj i to odigrati. Ali stvarnost je da se morate usredotočiti na procese i usredotočiti se na izvedbu i to je ono što smo radili s ovom ekipom. Ako počnete razmišljati o kraju, vjerojatno idete u pogrešnom smjeru. Poštujemo protivnika, talijanski igrači su fantastični, imaju dobar taktički plan, imaju iskusnog trenera i u nevjerojatnoj su seriji. No, mi imamo svoje adute, rekao je Southgate.

Finale počinje u 21 sat uz prijenos na našem Drugom programu, uvodnu emisiju možete pratiti od 20.05.