Brončani paraolimpijac Dino Sinovčić: Želim inspirirati druge

 Nakon brojnih rekorda, europskih i svjetskih medalja, plivač Dino Sinovčić osvojio je i broncu na Paraolimpijskim igrama u Tokiju. 

- Olimpijske igre su posebna priča jer se događaju svake četiri godine. To je jako veliki period u sportu gdje stalno dolaze neki novi plivači i stalno se neke nove tehnologije uvode u sport. Ako si jedne godine dobar, nema garancije da ćeš iduće godine biti jednako dobar. Iz tog razloga je posebna draž osvojiti paraolimpijsku medalju, i evo, mislim da sam zaokružio zadnje četiri godine na najbolji mogući način, rekao je Sinovčić gostujući u emisiji Kod nas doma.

Kaže kako je siguran da bi ga bolja atmosfera i navijači pogurali da na Paraolimpijskim igrama ostvari još bolji rezultat.

- Volim nastupati pred punim gledalištima. Da je bilo gledatelja, siguran sam da bih bar to srebro uzeo, kaže Sinovčić za kojega u klubu skoro pa i nema odmora.

- Nema tu puno ljenčarenja, to je već zadnjih 15 godina stvarno na vrhunskom nivou. Treniramo dva do tri puta dnevno. To je krvavi sport, ali tako treba biti – navikao sam na to, i ne znam funkcionirati bez toga, objašnjava Dino koji kaže kako se trenutno bolje osjeća u bazenu nego "na suhom".

Redateljica Bruna Bajić snimila je dokumentarni film o njemu, pod nazivom "Zaustavi me ako možeš". Sinovčić kaže kako film još nije gotov, ali je plan da izađe prije početka sljedećeg ljeta. - Stvarno sam zadovoljan jer je to još jedna dimenzija više gdje mogu ispričati svoju životnu priču, a osim toga i ostat će nešto iza mene. Cilj je filma da inspiriram druge ljude, i da osoba koja pogleda film izvuče neku pouku i ode sretna kući, istaknuo je.

Ovaj mladi paraolimpijac boluje od rijetke bolesti koja ga prati od djetinjstva – artrogripoze.

- To je bolest zglobova. Na moju sreću, uhvatila je samo noge. Inače zna obuhvatiti cijelo tijelo, a meni je gornji dio tijela potpuno zdrav. Naučio sam funkcionirati s tim. Nije progresivno, odradili smo veći broj operacija, ali nije došlo do nekog željenog pomaka. Ja sam sa svojim stanjem zadovoljan i naučio sam funkcionirati s tim najbolje što mogu, kaže Sinovčić koji je plivati krenuo u sklopu rehabilitacije nakon operacija.

- Jedanput tjedno me majka vodila, i malo-pomalo su me drugi treneri iz plivačkog kluba uočili i predložili mi da se priključim njihovoj sekciji škole plivanja. Otud je sve krenulo, kaže ovaj „brončani“ plivač, kojem se i ostatak obitelji uglavnom bavila sportom. Nakon zasluženog odmora koji trenutno koristi, planira se polako vratiti u trenažni proces i vratiti se na posao. - Lijepe stvari idu iza odmora, zaključuje Sinovčić.