Bobanović: Presretna sam, nadam se Olimpijskim igrama jednog dana

U emisiji Sportske minute urednika i voditelja Stjepana Baloga iz riječkog studija HRT-a javili su se fantastična mlada plivačica Ana Bobanović i njezin trener Krešimir Čač.

Bobanović je proteklih dana oduševila Hrvatsku za koju je osvojila četiri medalje na Olimpijskim igrama mladih u Senegalu. Na 50 i 100 metara slobodno bila je zlatna, dok je na 50 leptir i 200 slobodno osvojila srebrnu medalju.

- Stvarno sam preponosna i presretna. Mislim da je sretna i moja obitelj, trener, klub, i naravno cijela Hrvatska. Plivala sam četiri utrke, osvojila sam četiri medalje, nemam se za što žaliti, iskreno, baš sam jako ponosna, rekla je Ana pa se dotakla uvjeta u Senegalu.

- Pa uvjeti nisu baš bili idealni. Nismo navikli na temperaturu vode. Bazen je bio do 32 stupnja čak, što nam baš i nije pasalo, ali dobro, svima je bilo isto pa smo se snašli. I trebalo nam je oko sat i pol do dva do bazena, što isto baš nije idealno.

Bobanović je ujedno nosila i hrvatski stijeg na otvaranju Igara.

- Otvaranje je bilo baš fenomenalno. Začuđena sam da su oni to tako dobro organizirali. Dvorana je bila baš ogromna. Imali su različite plesove.Stvarno, na boljem mjestu nisam bila. U principu, mi smo prolazili tri države u jednom redu, tako da nije baš bilo predstavljanja da su oni proglasili: "Sad ide Hrvatska" i mi smo krenuli, nego smo samo hodali sa strane. Jedino je to možda malo bilo lošije, ali sve u svemu, lijepo iskustvo, istaknula je mlada plivačica koja se nada i odlasku na najveće natjecanje na svijetu.

- Stvarno, nadam se da ću i ja jednog dana možda otići na Olimpijske igre i ostvariti neki rezultat tamo.

Čač: Amerika može biti dvosjekli mač

Veliku ulogu u Aninom razvoju i uspjehu ima njezin trener Krešimir Čač koji ju je i vodio na OIM-u u Dakaru.

- Kad smo sletjeli tamo, mi smo već bili u glavi pripremljeni. Ne možemo očekivati ono što se može očekivati u Europi, ali kad smo sletjeli, kad smo dotaknuli tlo, onda je u principu bio zaključak mene i Ane da je ovo, u principu, avantura života, na neki način. I da ćemo tu morati raditi hrpe improvizacija. I da, u principu, treba biti jako snalažljivi, da treba možda odstupiti od onih nekih naših standardnih postavki koje mi imamo po pitanju same pripreme za utrku, nekih rituala, protokola, koliko se čega radi metara prije, na rasplivavanju. Jer jednostavno, uvjeti nisu dozvoljavali da se rade ti neki standardni protokoli. I mislim da smo se Ana i ja u toj priči jako, jako dobro snašli. Bilo je tu jako velika pomoć i od naše liječničke službe, i od fizioterapeutice, i od cijeloga, znači, vodstva koje je bilo tamo s nama, od strane Hrvatskog olimpijskog odbora, rekao je Čač.

Hrvatsko plivanje u posljednje vrijeme doživljava veliki rezultatski procvat. Jere Hribar i ostatak društva redaju sjajne rezultate za hrvatsko muško plivanje, a sada je tu i Ana kao budućnost. No, u kontekstu plivanja, dojam je kako su Amerika i tamošnja sveučilišta "obećana zemlja".

- Amerika je s jedne strane može biti super, a s druge strane može biti dvosjekli mač. To je sve stvar gdje vi odete, kako odete, u kojoj ste tamo poziciji otišli.  I s jedne strane nudi tu neku možda dodatnu konkurenciju na treningu koja će vas možda gurati, ali s druge strane morate biti svjesni da je Amerika podređena američkom sustavu školovanja i njihovim natjecanjima koja, recimo, imaju pik krajem trećeg mjeseca. I nakon toga, u principu, više-manje njih nije baš previše briga koliko ćete vi imati vaš individualni pristup za nastupe u hrvatskoj reprezentaciji. Zato je tu, recimo, velika opasnost. I mi znamo za nekoliko tih plivača koji su se pojavili u medijima, koji su uspjeli. Ali isto tako, Hrvatska je poslala, mislim, otišli su djeca u Ameriku, ja bih rekao 90 posto koji apsolutno ništa nisu napravili i vratili su se lošiji iz Amerike nego što su bili u Hrvatskoj. Tako da tu svatko za sebe mora, ono kao što je Ana rekla, znači, svatko mora donijeti odluku za sebe. I definitivno nije Amerika El Dorado i da sad vi odete tamo i sad ćete vi tamo se pretvoriti u svjetskog prvaka. To je sigurno nešto što ne stoji i što nije činjenica. Da su neki uspjeli, jesu. Da su neki propali, jesu. I u principu, kad netko donese odluku, onda svatko iza toga mora stajati sam, iza te odluke i prihvatiti sve te benefite, a i neke konsekvence koje to možda donese, sumirao je Čač.