"Za finale u Osijeku dala bih bilo koju medalju sa Svjetskog kupa"

Hrvatska gimnastičarka Christina Zwicker, koja je na DOBRO World Cupu u Osijeku prvi put nastupila s nepunih 16 godina, i ove će se godine predstaviti osječkoj publici.

S nepunih 16 godina prvi put je nastupila na jednom turniru Svjetskog kupa i odmah onom njoj i danas najposebnijem, DOBRO World Cupu u Osijeku.

- Bilo je to sada već davne 2018., veselo će 23-godišnja Zagrepčanka Christina Zwicker, specijalistica za gredu.

- Nastupila sam i 2019., pa je treća sreća i finale došlo 2021., a još jedno finale ponovila sam i 2023., dodala je.

"Osijek jedno od najljepših natjecanja"

Prije dva tjedna izborila je mjesto u hrvatskoj reprezentaciji i za svoj peti Osijek koji je na rasporedu od 9. do 12. travnja.

- Jako mi je drago što sam uspjela uloviti još jedan Osijek. To mi je definitivno jedno od najljepših natjecanja, najbolja organizacija, najbolja publika. Ne zato što su naši navijači, doista su najbolji. Puna dvorana, predivna atmosfera, predivni ljudi i cijeli taj tjedan nije samo natjecanje, nego su cijeli doživljaj i atmosfera nešto skroz drukčije od bilo kojeg drugog Svjetskog kupa.

Sezonu je otvorila proteklog vikenda nastupom na Svjetskom kupu u Cottbusu, no po povratku u Hrvatsku izjavila je da bi željela što prije zaboraviti to natjecanje.

- Ovo što se sad događalo u Njemačkoj, to se ne događa nigdje. Dva dana zaredom je pao sustav, čekalo se natjecanje po sat vremena, i to ne prije, nego u sred natjecanja. A mi smo zagrijani i čekamo. I hladimo se. Takvo nešto se u Osijeku nikad ne bi dogodilo. A uz to, prednost Osijeka u odnosu na bilo koji drugi turnir je što su glavna dvorana i dvorana za zagrijavanje povezane. Gledaš kako natjecanje teče, vidiš kroz staklo što se događa dolje, kako suci sude i koliko im treba za odluke. Sve pratiš iz trening dvorane, možeš tempirati zagrijavanje, lijepo se spustiš kad je tvoj red i opet se vratiš gore. Svuda drugdje su dvorane dislocirane, pa šetaš kroz hodnike, iz toplog u hladno kao sada u Cottbusu.

Opisala je što je još čeka nakon Cottbusa na putu do Osijeka.

- Izborila sam Svjetski kup u Antalyji i Kairu, ali nisam sigurna hoću li ići u Egipat. Preblizu je Osijeku. Vratili bismo se iz Kaira i odmah sutradan išli za Osijek, a još nastupamo i na drugačijim spravama. Nismo sigurni da je pametno ići tamo, ali vidjet ćemo još kako će trener odlučiti. Osijek je svakako glavni cilj ovog prvog dijela sezone, a onda se cilj seli u Zagreb.

"Zbog EP-a u Zagrebu opet ću trenirati višeboj"

Zagreb, Christinin grad, bit će domaćin Europskog prvenstva u kolovozu.

- Cijeli srpanj imamo izlučna natjecanja za plasman u reprezentaciju, četiri vikenda. Hrvatska će nastupiti s ekipom, a ove godine nas ima dosta koje ćemo pokušati uzeti jedno od tih pet mjesta u ekipi. Imamo puno cura koje imaju lijepe početne ocjene, koje su stabilne i teško je izdvojiti neku i reći 'ona će sigurno biti unutra'. Nikome neće biti jednostavno ući u tim. Naravno, kako je Zagreb moj grad, velika mi je želja nastupiti na tom natjecanju, ali morat ću se žestoko namučiti za to. Kad bih mogla birati što bih do kraja karijere željela napraviti, svakako bi bio nastup u Zagrebu, ali uz to voljela bih još jedno finale u Osijeku i to više nego da mi nude bilo koju medalju na nekom Svjetskom kupu. Dala bih medalju za finale u Osijeku. 

U Zagrebu bi željela nastupiti i u višeboju.

- Idemo dan po dan, trening po trening, a ono što želim je za EP vratiti višeboj. Lakše ću ući u našu ekipu, a želim se plasirati i na Svjetsko prvenstvo što ću isto lakše kroz višeboj. Onda tu dolazi i sljedeća godina koja je kvalifikacijska za Olimpijske igre u Los Angelesu gdje je višeboj isto prednost.

Posljednji put u višeboju se natjecala 2024. na EP-u u Riminiju.

- To je bio višeboj s ozljedama koji je u mjesec dana posložen kako bih pomogla ekipi, onaj pravi posljednji bio je 2022. Veselim se ponovo raditi sve četiri sprave, ali istovremeno me i strah. Strah me ozljeda. Jer, ako se opet dogodi ozljeda, vjerojatno bi to bio kraj karijere za mene. Previše sam bila u rukama liječnika i ne želim opet. Iza mene je operacija gležnja, a od 2022. stalno nešto vučem. I stalno ta lijeva noga. Jedino što mi je na njoj ostalo čitavo je Ahilova. Ostalo sve što je moglo otići, otišlo je. Hrskavicu više ni nemam svoju, imam nekoliko milimetara samo, a 13 mm je izvađeno jer se rasprsnula po nozi.

Cijeli razgovor s Christinom Zwicker pronađite na službenim stranicama DOBRO World Cup Osijek.