U Vukovaru nastaje nova generacija veslača

Dok se većina njihovih vršnjaka tek budi, vukovarski mladi sportaši već su u svojim čamcima.

No nisu na Dunavu - nego u unutrašnjosti Veslačkog kluba Vukovar, gdje uvježbavaju svaki zaveslaj.

- Na veslanje sam se upisala jer bilo mi je simpatično i to je nekakva dugogodišnja tradicija o Vukovaru i bilo bi šteta da se to jednostavno ne iskoristi. Na Dunavu je prekrasan osjećaj, rekla je Laura Kerek, Hrvatski veslački klub „Vukovar".

- Kada zaveslam na Dunavu, to je stvarno prelijep osjećaj i počeo sam veslati radi prijatelja, ali sam se s vremenom zaljubio u ovaj sport, istaknuo je Ilija Ljubas, Hrvatski veslački klub „Vukovar".

Stoljeće i više sporta, tradicije, ali i borbe

Dok mladi vježbaju, trener ih ispravlja, prati položaj tijela, govori kada da povuku, kada da opuste ruke.

- Stvarno je lijep sport koji nauči nekom disciplinu i radu koju možemo kasnije nekad u životu iskoristiti. Nadam se da će svi oni danas-sutra kad odu na fakultete iz grada, upišu u srednju školu, negdje u nekom drugom gradu, da kad se vrate u Vukovar, da će se isto tako vratiti u klub, naglasio je Karlo Sedlar, trener u Hrvatskom veslačkom klubu „Vukovar".

Ovdje se stvaraju novi veslači - a priča o klubu počinje mnogo prije njih. Veslački klub Vukovar - osnovan 1912. godine. Stoljeće i više sporta, tradicije, ali i borbe.

- Kroz svoju povijest je imao zapažene rezultate vezano za veslanje za nastupe njegovih veslača. Možemo se ponositi s ime što je klub postigao što u smislu sportskom, a i u smislu društvenom i onome što je davao gradu Vukovaru, dodao je. 

Stražarnica i sklonište

U Domovinskom ratu zgrada kluba služila je kao stražarnica i sklonište. Jedne noći raketirana je iz aviona, granatirana iz tenka i potpuno izgorjela.

- Mi smo čak po povratku u klub, u ovim stupcima metalnim koji služe kao regali za, gdje se čamce ostavljaju,i našli onaj ostatke jednog potkalibarnog zrna iz tog tenka T-84, klub je izgorio, sve je uništeno, koliko imamo saznanja, još je ono što je malo ostalo, 1991. kolege, prijatelji iz Novog Sada su došli pa su odnijeli čamce, opisao je Sedlar.

Od članova kluba, 32 su poginula ili nestala, uključujući legendarnog trenera Josipa Batarela - Čobu, koji je nestao u ljeto 1991., a nedavno je pronađen.

- Imao je uvijek ideja, imao je uvijek svojih vizija, te vizije je prenosio i na druge, kao trener je bio izuzetno kvalitetan. Razumio je veslače, prenio najbolje sve što je mogao na njih prenijeti, rekao je Sedlar.

Više od stotinu polaznika

Nakon rata, klub je godinama stajao u ruševinama. Obnovljen je 2003., a prva nova škola veslanja upisana je 2004. - Danas ima više od stotinu polaznika. 

- Od te godine ponovo pokreće se regata Svetog Filipa i Jakova koja je vezana za sam Dan Grada Vukovara, a pokroče se i veslački maraton koji se voze od Vukovara do lloka, baš u spomen na osnivanje 204. Vukovarske brigade, a i da povežimo ta jedina dva grada koja su na Dunavu i koja su tako stradala za vrijeme Domovinskog rata, rekao je.

U ovom hangaru, na suhom, u tišini čamaca koji klize po metalnim šinama, nastaje nova generacija veslača. Generacija koja ne pamti ruševine, ali poštuje one zbog kojih klub još postoji. Jer u Vukovaru, baš kao i na Dunavu, neke se priče jednostavno ne daju potopiti.