Trčanje kao način života: Priča Veronike Jurišić

Hrvatska maratonka i ultramaratonka Veronika Jurišić svojom energijom i osmijehom inspirira mnoge, motivirajući ne samo trkače, već i sve koji teže ostvariti svoje ciljeve. 

- Trčanjem sam se počela baviti prije 25 godina, tada isključivo s idejom rekreacije, ali s vremenom je to preraslo u strast u način života i sad sam skoro 10 godina dio ultramaratonske nereprezentacije, rekla je Jurišić.

Ono što Veroniku izdvaja je njezin način razmišljanja. Ne vodi se samo kilometrima , već se radi o mentalnom putovanju.

- Za mene je trčanje zaista nije samo sport iako ozbiljno treniram i bavim se time poluprofesionalno jer svi mi i radimo, ali to je ipak način života, to ne možeš raditi isključivo rezultata ili možeš ali vrlo kratko. Tako da je trčanje i neki prostor meditacije i prostor gdje rješavaš neke svoje životne probleme.

I taj rad na sebi ponekad traje stotine kilometara, ali zato svaka utrka ostavlja neizbrisive uspomene.

- Spartatlon 264 km, to je jedna on najlegendarnijih utrki, vjerojatno moja najbolja otrčana utrka ikad, ali imam želju da se počnem baviti i etapnim trkama i evo tu smo ove godine napravili prvi eksperiment gdje sam trčala na godišnji odmor na pripreme u Crnu goru Durmitor i trčala sam 6 dana i u to periodu sam prošla 500-tinjak kilometara, govori.

Svojim iskustvom savjetuje one koji su još neodlučni bili se uopće okušali u svijetu trčanja.

- Trčanje je možda jedini sport kojim se čovjek može baviti skoro cijeli život. Evo mi u našem timu imamo i trkače koji se bave ultramaratonom, a bliže se svojim osamdesetima, ali naravno, treba krenuti postepeno, kao što u utrci moramo biti strpljivi jer utrka traje jako dugo tako i u nekom putu da postanemo ultramaratonci trebamo ići jako polako, dodaje.

Godine joj nisu prepreka, dapače još je puna ideja i želja koje se sprema ostvariti.

- Za nekoga tko se bliži svojoj pedesetoj, imam još jako puno na "bucket listi" lijepih utrka, a što se tiče reprezentativnih nastupa ja sam sad već malo u ulozi onog nekoga tko je rezerva, jer dolaze nove cure i to je dobro, ali discipline kao što je 6 dana i ove duže 24 sata nadalje, to su discipline koje su pogodne za kasniju životnu dob tako da se tu može još maštati o nekakvim osobnim rekordima.

Odmor za Veroniku je rad što dokazuje svojim načinom života.