Stipe Miočić za HRT: Definitivno ću se vratiti u Hrvatsku!

Zadar je ovih dana u znaku sporta, a Stipe Miočić najveća je zvijezda ovogodišnjeg Sunset Sports Festivala. 

Umirovljeni borac hrvatskog podrijetla, ikona mješovitih borilačkih sportova, nakon 11 godina vratio se u Zadar. S legendarnim UFC borcem i bivšim svjetskim prvakom ekskluzivno je za HRT razgovarao Marko Šapit. 

Pozdrav, prije svega, dobrodošao u Hrvatsku. Rekao si da ti je ovo četvrti ili peti put, ali ovaj put je posebna prilika.

- Da, ovaj put je cijela moja obitelj došla – moja supruga, djeca, i onda, obje naše majke. I zapravo, mojoj je mami ovo prvi put ovdje otkako se vratila iz Amerike, prvi put natrag, i malo je preplavljena emocijama, ali uživa u svakoj sekundi.

Često pričamo o toj povezanosti ljudi hrvatskog podrijetla s Hrvatskom, posebno u sportu. Imamo mnogo primjera sportaša, recimo u nogometu, koji su rođeni u Australiji, Njemačkoj ili SAD-u, ali kad dobiju priliku, dolaze igrati za hrvatske reprezentacije. Dakle, nije to samo priča, to je poseban osjećaj za vas, ako to tako mogu reći.

- Da, mislim da je tako. Ako imaš tu krv u sebi, onda nikad ne odustaješ, nikad ne posustaješ. Mala smo zemlja, ali smo dobri. Dobri smo u svemu što radimo. I to je neprocjenjivo.

Gledao sam jedan intervju prije par dana... Kolega te pitao da nabrojiš pet najboljih boraca. Ali ja imam drugačije pitanje – što misliš o ideji da je Stipe Miočić jedan od pet najvećih hrvatskih sportaša svih vremena?

- Mislim, samo to što se uopće spominje moje ime u tom kontekstu je nevjerojatno. Hvala. Ne razmišljam o tome. Samo sam sretan što sam dio te priče. Svatko ima svoje mišljenje, ali meni je dovoljno što sam dio te rasprave. Biti u top pet je nevjerojatno.

I svi s kojima smo razgovarali ovih dana u Zadru kažu isto – Stipe je stvarno skroman čovjek, nenametljiv, poseban, s obzirom na karijeru koju je imao.

Pa reci to mojoj ženi, OK? (Smijeh) Šalim se. Volim te, draga! Ne, ozbiljno, blagoslovljen sam i zahvalan. I ne mislim da sam bolji od ikoga. Zašto bih to mislio? Volim ono što radim, bio sam uspješan u tome, ali to me ne mijenja kao osobu.

Kako ide mirovina?

- Super. Više ne dobivam udarce u lice, što je odlična stvar – osim kad me klinci udare, ali i to volim.

Imali smo mnogo primjera boraca koji se vraćaju iz mirovine. Imaš li kakvih ideja?

- Ne, zasad ništa nije došlo. Možda bih odradio boksački meč. To bi bilo zabavno.

Kao egzibicija?

- Da, egzibicija. To bi bilo fora. Ali MMA više ne. Gotov sam s tim. Dobro mi je. Uvijek ću biti borac, znaš, pa nikad ne znaš. Možda egzibicijski boks, ali nikad se ne zna.

Imaš li nekih žaljenja kad gledaš na svoju karijeru? Znam da si možda htio završiti pobjedom, ali kad pogledaš širu sliku – žališ li za nečim, ili si ostvario sve što si planirao i sanjao?

- Da, sve ciljeve koje sam si postavio, ostvario sam. Ali moja žaljenja su moji porazi. Ne volim gubiti. Mrzim gubiti više nego što volim pobjeđivati. Ali to je to. Sretan sam što mogu svojoj obitelji pružiti lijep život i brinuti se za njih – to mi je najvažnije.

Možemo li te uskoro opet očekivati u Hrvatskoj?

- Zanimljivo da to pitaš – zvao me rođak i razmišlja da sljedećeg ljeta dovede obitelj ovamo. Pa sam rekao, možda dolazimo opet iduće ljeto. Tako da, da, definitivno ćemo se vratiti.

Ali imam izazov za tebe za sljedeće ljeto, jer smo na nacionalnoj televiziji, radit ćemo prijenose Svjetskog prvenstva u SAD-u, Kanadi i Meksiku.

- Bit ću na nekim od tih utakmica, garantiram. Mislim da bi možda mogli igrati jednu i u Clevelandu, pa možda… Vidjet ćemo.

Stipe, hvala ti puno. Uživaj u Zadru i vidimo se!

- Hvala tebi. Hvala!