Pijetraj: Moramo maknuti ego i komplekse iz sporta

Boksač Antonio Grabić i njegov trener, legendarni, Leonardo Pijetraj gostovali su u emisiji Sportske minute urednika i voditelja Brune Kovačevića.

Pred desetak dana, Grabić je na Europskom prvenstvu u Bugarskoj u kategoriji do 85 kilograma osvojio brončano odličje. Ujedno, ovom 23-godišnjem boksaču, ovo je bilo prvo veliko seniorsko natjecanje.

- Prvo seniorsko Europsko prvenstvo i za sada najljepše. Osjećao sam se odlično, fizički spreman i mečevi su išli odlično. Poprilično sam zadovoljan Europskim. Ovo mi je četvrta europska medalja za sada. Imam dvije iz mlađih dobnih kategorija, broncu s Europskog do 23 godine i sada sa seniorskom, započeo je Grabić.

Njegova priča uistinu je posebna. Iako ima te 23 'na leđima', već je 17 godina u boksu.

- Odmah sam se zaljubio u taj sport i samo sve više uživam. Hvala Bogu sada i živim od toga, napokon je došlo sve na svoje, a tek sam krenuo, istaknuo je Grabić kojem slijedi Svjetsko prvenstvo u Kazahstanu iduće godine.

- Ganjat ćemo amaterski da ostvarimo neki veliki rezultat, očito je da sam dobar. Spreman sam za sve i bit ću još spremniji.

Kao i svakom sportašu, ultimativni cilj je medalja na Olimpijskim igrama. No, za to će morati puno više raditi s obzirom na to da je u novim pravilima njegova kategorija, do 85 kilograma, maknuta s programa, stoga će u kvalifikacijama za najveći sportski događaj boksati u kategoriji do 90 kilograma.

- Još uvijek ćemo na SP-u držati kategoriju, a onda u kvalifikacijama za OI ćemo dizati na 90 kg. Volio bih sad više mečeva imati jer mislim da sam sazrio, ali vjerujem svaku riječ koju Leo kaže, sumirao je Grabić.

Pijetraj: OI su neostvareni san

Specifičnost Antonijeve priče potvrdio je i trener Pijetraj koji ga je uzeo 'kod sebe' već sa šest godina. Ističe uspješni boksački trener da je on bio iznimka među mnogima zbog svoje mladosti.

- On je bio specifičan slučaj. Napravio je jedan incident na nogometu, ustvari nije bio kriv, nego se branio i dobio crveni karton. Tata ga je doveo kod mene, pitao što ćemo s njim i mislio je da bi se u boksu mogao puno bolje osjećati s obzirom na narav i temperament koji ima. Bio je zvrk, prolazio ispod vreća. Ne primamo inače tako mlade klince jer se može svašta loše dogoditi, ali on se odmah uključio u rad, čak je vrlo brzo i počeo sparirati.. U pravilu priznam kad radite s klincem pa ga stvarate. To je pravi posao, kad stvorite i odgojite sportaša. Rijetko je u boksu da netko dođe sa šest godina u boks i traje ovako dugo, a ustvari njegova karijera tek sad počinje. Mogu reći da sam ga pazio, nema za svoj staž previše mečeva. Svjež je, sačuvan, nije 'razbijen'. Sad je pred njim karijera i prilika da napravi rezultate, ali ima tu još posla, kazao je Pijetraj pa dodajući planove za budućnost koji idu u smjeru Olimpijskih igara za dvije godine.

- A da, to je cilj u svakom sportu. Bio sam dosta i u profesionalnom boksu i radio s profesionalcima koji su imali ponuda da se može napraviti neki posao, ali Olimpijske igre u nešto posebno. To je neostvareni san jer što god napravite u sportu, ako niste odradili olimpijske igre i tamo osvojili medalju ili čak zlato, bojim se da postoji ono nešto što niste odradili.

Hrvatska je tijekom svoje povijesti iznijela gro velikih boksačkih imena od kojih je posljednje najveće Filip Hrgović. Istovremeno, boks u Hrvatskoj unatoč svojim uspjesima nije toliko shvaćen u kontekstu financiranja. Barem ne, kada se uspoređuje s drugim uspješnim zemljama.

- Ne može se reći da država ne pomaže i ne daje, međutim mi smo to toliko zakomplicirali. Naravno, ne može se to pratiti u usporedbi s drugim zemljama. Nije čak ni bitno, ne moraju ni nagrade biti u toliko velikim oblicima. No, mi smo još uvijek u onom sistemu da se funkcija primaju ljudi koji imaju potrebu da budu šefovi. Ja koji sam tu već 37 godina još uvijek moram slušati nekog tko je uzeo neku funkciju i sad će mi objašnjavat kako se nešto treba raditi. Ako nisam dobar, onda će mi pokazat da me može kazniti pa ću morati sam sebi platiti put ili ću morati šutjeti i biti negdje po strani, što je jadno. Kroz ovih 37 godina se toliko ljudi promijenilo, ali moj vijek, polako će stati, ja bih volio da ne stane. Tu moramo malo srediti neke stvari i maknuti ego i komplekse iz sporta, da ne gledaju tko je za koga glasao i tko je čiji prijatelj. Trebaju nam sposobni ljudi koji će raditi za potrebe sporta.

- Treće EP da sebi plaćam. Bio sam deset godina besplatno. Ne mogu to objasniti, ali nemam vremena se buniti i nemate se kome požaliti jer institucije tako funkcioniraju. Nikad se nitko nije javio da kaže da vidimo kako je to moguće, da trener koji se vraća s medaljama sebi plaća troškove. Više se energije gubi na pregovore i razgovore s ljudima, nego na treninge. Nažalost, administracija je tako daleko otišla i toliko je zahtjevna da se manje bavimo sportašima, zaključio je Pijetraj.