Mužinić Vincetić: Gledala sam taj finale 10 puta, uvijek s guštom

Hrvatski osvajači paraolimpijskih medalja iz Pariza Anđela Mužinić Vincetić, Luka Baković i Dino Sinovčić gostovali su u Sportskim minutama.

Anđela je osvojila zlato. Rado se prisjeti tih dana...

- Već sam 10 puta pogledala taj finale i uvijek mi ga je gušt gledati, uvijek vidiš nešto novo, prisjetiš se. U tim trenucima samo igraš, ne pratiš rezultat, uvijek mi ga je gušt pogledati, da ne zaboravim taj dan, rekla je i naglasila kako uvijek rado ističe da je iz Splita.

U dvorani je u Parizu bilo puno naših navijača.

- Bilo je čudo igrati u toj dvorani, jedino moliš Boga da ne budu u akciji Francuzi jer te tad nitko neće gledati. Srećom imala sam zadnji meč i svi su nas gledali, bilo je naših navijača, svojima sam rekla "to vam je prilika, Pariz je blizu, tko zna kad će opet Paraolimpijske igre biti tako blizu nas". Oni su mi bili neko vrijeme teret na leđima, no u polufinalu i finalu su mi baš bili vjetar u leđa.

Prvo kolo bilo joj je jako teško.

- Parovi s Helenom (Dretar Karić)  su bili strašno teški, a moj prvi pojedinačni je bio baš stres, jer ako izgubiš nemaš ništa, takav je bio sistem, kaže Mužinić Vincetić.

O finalu s Korejkom Jiyu Yoon, u kojem je povela 2:0 u setovima, a onda su počeli problemi, kaže:

- Ušla sam u meč opušteno, Koreanka je znala da je ona favorit, par mjeseci prije izgubila je od mene, no malo poslije je i pobijedila. Ona je bila stisnuta u ta dva seta, a ja sam igrala maksimum. Onda je ona "pustila ruku", no na kraju sam u petom setu ja bila puno hrabrija, taktički odigrala sve sjajno. Kod 9:8 sam skroz promašila servis, no sljedeći je bio as, rekla je i priznala što joj je u tim kriznim trenucima rekla trenerica:

- Idi tamo i boli te k****, idi i igraj!

Dino Sinovčić je uzeo broncu na 100 leđno.

- Još mi je sve pod dojmom, imam osjećaj da se nisam još dovoljno odmorio i proanalizirao cijelu tu situaciju. Period iza samih Igara bio je dosta intenzivan, dočeci i medijske obaveze... Još uživam u tom trenutku, neopisiv je osjećaj ponovo osvojiti medalju, neopisiv osjećaj, kaže.

Je li Sinovčić gledao Anđelu u finalu?

- Nismo mogli doći bodriti druge kolege jer jednostavno nije bilo karata. Gledao sam Anđelu u svojoj sobi i s guštom navijao.

Luka Baković osvojio je broncu u bacanju kugle. Je li kasnije gledao svoj nastup u finalu?

- Taj najdalji hitac sam gledao malo, ali to je prošlost, iza mene, treba se okrenuti novim stranicama, treba gledati prema budućnosti i novim ciljevima.

Koliko je Baković pratio Anđelino finale?

- Ja sam na atletskom stadionu gledao kolegicu Mikelu (Ristovski), a Anđelino finale smo pratili preko rezultata koliko smo mogli. Bilo je zanimljivo pratiti i na taj način.

Dvorane su bile nevjerojatno pune u Parizu...

 Ako Francuz ne igra, publika nađe sportaša kojeg će pratiti, osjeti ljubav i borbu. Dovrane su bile ispunjene od jutra do navečer. Nakon mene je bila pauza 45 minuta, nitko nije išao doma, svi su ostali na dodjeli medalja. Strašna ljubav koju su nam dali, zaključila je Anđela Mužinić Vincetić.