Biatlonski as iz Gorskog kotara: Matija Legović i obitelj iza uspjeha

U ovo blagdansko vrijeme posjetili smo predstavnika pravog zimskog sporta kojemu je božićno-snježna idila svakodnevica ili bi barem trebala biti da nema visokih temperatura. Upoznajte mladog biatlonca Matiju i njegovu obitelj Legović. 

U Gorskom kotaru zime nisu kao nekada, no gledamo pozitivno, znakovi nisu zameteni snijegom pa iščitavamo dobrodošlicu Zahrt - za HRT. Ekskluzivno za HRT u obližnjem većem mjestu čeka nas obitelj Legović i dva kristalna globusa, veliki za najboljeg biatlonca našeg planeta u Junior kupu i manji, ali jednako težak za najboljeg mladog sprintera prošle sezone.

- Potrošeno je jako puno suza, krvi i svega. Evo već od četvrte godine treniram skijaško trčanje i biatlon.

U obranu naslova Matija je krenuo maksimalno - pobjedom u švicarskom Gomsu.

- Nisam još u top formi, ali zadovoljan sam s trčanjem ove sezone i skijanjem, a što se tiče pucanja stvarno mi je dobro krenulo, čak najbolje do sada tako da s time sam vrlo sretan.

Kako to biva u najljepšim obiteljskim pričama, svatko ima svoju ulogu te zasluge za razvoj dvadesetogodišnjeg biatlonca koji tvrde znalci puca od snage. 

- Sjećam se kako smo išli u Dobru po kojem vremenu, kupit ću samo žvakaće i tri kilometra napraviti. Sjećam se Matija i njegova sestra kad smo pješice išli u Skrad. Tri sata i petnaest minuta smo prvi put hodali na sladoled, onda bi netko došao s autom po nas. Drugi put je bilo kraće vrijeme. Stalno smo hodali, rekao je Ivan Legović, Matijin djed. 

Oko za pogoditi biatlonsku metu Matija ima na oca, rekreativnog lovca. Goran, član nadzornog odbora Hrvatskog biatlonskog saveza, zna i što je natjecateljska vatra, kao mladić bavio se alpskim skijanjem. 

- Mi smo uvijek veseli kad dođe, ali smo veseli kad ide, jer znamo da možemo nešto očekivati, a i kad dođe uvijek dobro dođe, rekao je otac Goran Legović.  

Majka Ivana uz redoviti je posao i predsjednica biatlonskog kluba "Brod Moravice": - Nismo išli s nekim očekivanjima. Bilo nam je bitno da nam se djeca bave s nekim sportom. Tu nismo imali prevelikog izbora osim skijaškog trčanja kasnije i biatlona. 

Simultano u renomirana stručnjaka izrasta i Dejan Brajdić, Matijin sumještanin i trener od malih nogu: - Nakon recimo trinaeste, četrnaeste kad smo počeli sa sustavnim radom, vidjelo se da Matija ima potencijala. Hoće li to biti ovakav rezultat, nisam stvarno pretpostavljao, ali evo imamo sreće pa jest. 

Brajdić je izbornik seniorske reprezentacije koja čeka potvrdu olimpijskih viza za Cortinu, magičan datum je 18. siječnja, takva su pravila Međunarodne biatlonske federacije. 

- Trenutačno na spisku putnika na Olimpijske igre je kao i Krešimir Crnković i Anika Kožica, no kažem, pušeš na hladno, pa je bolje pričekati taj 18.1. da se mi ne izletimo s nekakvim brojevima. 

Točno jedan olimpijski ciklus mlađa je sestra Ines. Ona na vrh popisa želja stavlja uspjehe svog najvećeg uzora: - Da ide na Olimpijske igre i osvoji dobar rezultat, i jednog dana da donese i olimpijsku medalju.

Matija je čvrsto na tlu, nije prerano zacrtao olimpijsku medalju, ne zanima ga što je Jakov Fak s 22 u Vancouveru ispisao povijest broncom. Ide korak po korak.

- Želim osvojiti jednu zlatnu medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu jer mi je ovo zadnja godina u toj konkurenciji.