Mateša za HR2: Teško mi je palo što Srbić nije osvojio medalju

Sjajne rezultate ostvarili su hrvatski sportaši i sportašice u 2024. godini, a sve je zaokruženo još još jednim uspješnim Olimpijskim igrama na kojima je Hrvatska osvojila sedam medalja, dvije zlatne, dvije srebrne i tri brončane.

U tradicionalnom godišnjem intervjuu Zlatko Mateša govorio je o odličnim rezultatima u Parizu, budućim pravilima u brojnim sportovima, ali i problemima koje bi u budućnosti mogao imati klupski sport u Hrvatskoj.

- U sportskom smislu godina je bila lijepa s puno sportskih događanja i dobrih rezultata i u pojedinačnim i ekipnim sportovima, pogotovo kada se uzme u obzir broj stanovnika jer teško se uspoređivati s Francuskom, Njemačkom ili Poljskom, nacijama s kojima se volimo usporediti, kazao je Mateša za Drugi program Hrvatskoga radija.

Na Olimpijskim igrama u Parizu ponovno smo se okitili sa sedam medalja. Malo je nedostajalo da brojka bude i veća?

- Za neka odličja mi je stvarno žao, primjerice Tina Srbića. To mi je teško palo jer je on to zaslužio, ali uvjeren sam da će Tin to vratiti na Igrama u LA-u. Braća Fantela su također bila blizu, nisu imali sreće s vremenom radi čega su odgađani plovovi u beskonačnost i jedan nesmotreni start im je odnio odličje. Ali bilo je i lijepih stvari poput Donne Vekić. Od Barbare Matić smo očekivali zlato, još više i za braću Sinković, tako da sve zajedno je to bilo jako dobro.

Mateša je istaknuo kako su OI u Parizu bile dobro organizirane od strane grada, no da su mjere sigurnosti bile možda pretjerane te da je otvaranje Igara za njega bilo ipak promašeno.

- Nije mi se dopalo. Bilo je atraktivno za televiziju, ali nedostajalo mi je da su svi sportaši zajedno i u međusobnoj interakciji. Brodovi u kojima su bili su prošli relativno brzo i sportaši su bili kratko u fokusu kamere, pogotovo ove manje zemlje. Još ako tome pridodamo "incident" s određenim dijelom scenarija koji je bio potpuno nepotreban i deplasiran, i u krajnjoj liniji protiv postulata olimpijske povelje da nema nikakvih ideja osim olimpijskih, tako da su pomiješani osjećaji što se tiče situacije van sportskog dijela.

Utječu li brojne promjene pravila, poput ovih novih u vaterpolu, na vjerodostojnost sporta?

- Apsolutno. Mislim da su ona kontraproduktivna za te sportove i narušavaju tradiciju tih sportova. To je danak toj klimi površnosti i ubrzanja, sve treba biti brzo završeno. To su zahtjevi televizija i društvenih mreža. Nova pravila u vaterpolu kada pročitate su naprosto glupa za one koji razumiju taj sport. Vidimo da se na OI "šara" s raznim sportovima i mislim da stalno mijenjanje programa nije dalo rezultate. Išlo se za tim da ti sportovi privuku mlađe ljude, ali nisam vidio da se to dogodilo. Još uvijek su najgledaniji atletika, gimnastika, nogomet, košarka i kad pogledamo tko sjedi u publici, većim dijelom je mlada generacija.

O tome da je velik problem u Hrvatskoj ekipni sport koji sve više zaostaje, dok pojedinačni sportovi bujaju i sve su uspješniji.

- Dvije stvari su sigurno vrlo ozbiljne za razumijevanje hrvatskog sporta. Prvo klupska scena. Klubovi su u jako teškoj situaciji. Čast izuzecima, svi prihodi koji su tradicionalni izvor financiranja klubova, a to su članarine, marketing, TV prava, u Hrvatskoj ne funkcioniraju. A ako ih ima, ti izvori nisu dovoljni da bi klubovi mogli funkcionirati. Ako želimo da gospodarstvo u većoj mjeri podržava klubove, očito je da su neki zahvati u poreznoj nužni. Drugi ogromni problem je demografija. Mlađih do 19 godina u Hrvatskoj je oko 400 tisuća, a to nije dovoljno za sve sportove i da bi se ovakav kontinuitet dobrih rezultata održao i tu ćemo imati velikih problema, poručuje Mateša.