"Vratarski uzor mi je Šterbik, a nikome nećemo dati bodove unaprijed"

Vratar Zagreba Ante Grbavac istaknuo se na utakmici protiv Barcelone sa 14 obrana, no njegova je momčad poražena 31:29. 

Ovaj 26-godišnjak, rođen u Ljubuškom (BiH), u RK Zagrebu je od 2023. godine i nosi broj 12 na dresu, a u razgovoru za portal HRT-a osvrnuo se na dvoboj protiv Barcelone, govorio je o očekivanjima od Lige prvaka o svojoj karijeri...

Ante, tijesan poraz od Barcelone u srijedu. Kako si doživio utakmicu, nekako sam dojma da ih je Zagreb mogao sustići i prestići u drugom dijelu, no da su pogreške u tim nekim situacijama kada se lomila utakmica, odvele stvari na stranu Španjolaca?

Mislim da smo odigrali dosta dobru utakmicu, u zadnjim minutama smo bili tu negdje, lopta-dvije razlike, pobjeda je zasluženo otišla na stranu Barcelone, vodili su nas od prve do zadnje minute. Nažalost, mi nismo iskoristili svoje šanse, ali do njih smo došli zahvaljujući zalaganju i borbenosti. Barcelona je jedna vrlo ozbiljna ekipa koja je niz godina bila prvak Europe, tako da možemo biti ponosni da smo ušli s njima u rezultatski egal.

U čemu je problem, dekoncentracija, mladost, kako vidiš te oscilacije Zagreba ove sezone?

Da, imao sam par svojih šansi da se vratimo na jedan razlike, ali mislim da to nije pitanje dekoncentracije, nego da je to nekad potrebno i da te pomazi sportska sreća. Sve što možemo jest nastaviti se boriti u idućim utakmicama.

Koliko možete ove sezone u Ligi prvaka? Nekako se očekivalo da ćete nakon pet kola imati barem pobjedu ili dvije više.

Mislim da možemo napraviti dosta toga ove godine u Ligi prvaka, skupina je vrlo teška. Prošle godine smo mislili da smo dobili najtežu skupinu, ali ove godine smo se još više iznenadili kad smo vidjeli svoje suparnike. Bitno je da se mi ne predajemo i u svaku utakmicu ulazimo 100 posto posvećeni, sigurno nikome nećemo dati bodove unaprijed. Vidjeli ste i jučer kad smo igrali utakmicu da ni Barceloni do zadnjeg trenutka nismo htjeli dati bodove, i to mi je baš drago, nadam se da ćemo tako pokazati da zaslužujemo biti u Ligi prvaka među najboljim ekipama i u svim sljedećim utakmicama. Nadam se da ćemo biti bolji iz utakmice u utakmicu.

Ti si bio posebno impresivan u srijedu, izluđivao si Španjolce, potpuno si zaključao vrata, imao 14 obrana, bio si na gotovo 50% obrana?

Mislim da je to zasluga cijele ekipe, a ne samo mene. Mislim da bez njih nikako ne bih mogao odraditi ovakvu utakmicu. Sretan sam i ponosan što imam takve suigrače i trenere, što su od prve do zadnje minute vjerovali u mene i cijelu ekipu, da se možemo, kako se kaže, „pofajtati“ s Barcelonom, iako na kraju nismo uspjeli pobijediti. Osobno sam prezadovoljan i presretan, ali ovo je timski sport, tako da se ne treba zadovoljavati samo svojim osobnim postignućima.

Kako se pripremaš mentalno prije važnih utakmica? Postoje li neki rituali ili strategije koje koristiš da ostaneš fokusiran i smiren pod pritiskom?

Priprema utakmice kreće nekoliko dana prije, već četiri-pet dana prije krenemo gledati utakmice svojih protivnika i analizirati gdje oni šutaju, to dosta pomogne u samopouzdanju i sigurnosti na golu jer nije isto kad braniš nekome koga ne znaš ili kad braniš nekome koga si već upoznao, kad znaš koja mu je prirodna pozicija, gdje obično šuta. Nekih posebnih ritala nemam, bitno je da sam opušten, pomolim se i igram.

Tko su tvoji uzori u rukometu ili drugim sportovima? Kako su ti oni pomogli oblikovati tvoj stil igre ili pristup treninzima?

Uzor mi je oduvijek bio Arpad Šterbik, ta njegova lakoća branjenja i sve što je on radio u svojoj karijeri je stvarno impresivno i mislim da mi je on vrhunac uzora što se tiče golmanske pozicije u rukometu. A općenito mi je u sportskom svijetu najveći uzor Kobe Bryant, o njemu sam gledao dosta filmova i čitao dosta knjiga, vjerujem da je riječ o čovjeku koji je ostavio veliki trag u cijelom sportskom svijetu.

Kakvi su tvoji kratkoročni i dugoročni ciljevi u rukometu? Postoji li neki specifičan cilj ili san koji želiš ostvariti u budućnosti?

Moji kratkoročni ciljevi su vezani za Zagreb, što se tiče sportskog dijela. Dosta razmišljam o dugoročnim ciljevima, san svakog sportaša je svakako da se okuša u najvećim klubovima i najboljim ligama na svijetu, ja se nadam da će se i meni to dogoditi jednoga dana, to je to što se tiče mojih ciljeva u budućnosti.

U Zagreb si došao iz Cuence. Mala usporedba sa Zagrebom kao gradom. Gdje ti je bilo ljepše, kako se snalaziš u Zagrebu i što radiš kada ne treniraš i nema utakmica?

Cuenca je mala sredina, tu se živi za rukomet od 0-24, ljudi su stvarno fokusirani na rukomet i to od navijača, uprave, trenera, svi su na usluzi i stvarno je rukomet u tom gradu broj jedan. Što se tiče usporedbe Zagreba i Cuence, Zagreb je puno veća sredina, no svaki grad nosi svoje čari i svaki grad je ostavio neki dojam na mene, naravno u pozitivnom smislu. Teško je reći gdje mi je bilo ljepše, Zagreb je u mojoj zemlji, tu je moj jezik, moja kultura i dosta lakše mi se u Zagrebu snaći što se tiče svega, a i bliže sam doma. Kad ne treniram dosta se družim s prijateljima, gledam filmove, odmaram se. Slobodnog vremena baš i nemamo jer dvaput tjedno imamo utakmice, pa kad god sam slobodan to vrijeme maksimalno iskoristim za odmor.

Što misliš o Mateju Mandiću, koji su njegovi dometi?

Matej je vanserijski talent, on je to već dokazao, samo mu je nebo granica, da ga posluži zdravlje i zaobiđu ozljede. On je u vrhu svjetskih rukometnih golmana, tako da što god više kažem suvišno je. Stvarno je odličan, dugo smo godina zajedno, radili smo i u Izviđaču zajedno par godina i sad smo opet u Zagrebu skupa, i stvarno mi je gušt raditi s njim jer je vrhunska osoba i vrhunski sportaš.