U Đakovu čekaju Duvnjakov oproštaj: Odmah se vidjelo da će to biti igrač!

Dvorana đakovačke osnovne škole mjesto je rukometnih početaka Domagoja Duvnjaka.

- On mi je ostao jedino u sjećanju. Ovdje prolazi jako puno djece godišnje. A u ovih 29 godina koliko sam ja ovdje, tu je jako puno djece prošlo. Ali on je ostao, to se odmah vidjelo kad je dečko počeo trenirati, da će to biti - igrač, rekao je Željko Gostimir, školski domar.

Uvijek je bio s loptom, kaže sestrična koja je, kao i mnogi u široj obitelji, trenirala rukomet i s Domagojem dijelila dvoranu.

- Identitični pokreti kao dan danas, ta njegova dobacivanja, te njegove fore, presijecanja lopti, dakle nešto što on ima u sebi i što je od malih nogu u njemu i zato je to sve i postigao što je postigao, kaže Domagojeva sestrična Ana Prepunić.

Jedan od prvih trenera poznaje ga od malena, a trenirati ga je počeo s 14 i pol godina. Znatno prije nego što je 2006. otišao u Zagreb.

- Od tih kadetskih dana je počeo dolazit s nama na treninge i već se vidjelo tamo da ima ono što ima i danas. Mislim da je to daleko najbolji igrač ikad kojeg sam ja vidio na svijetu da igra takav pregled igre, u polukontri da vuče, da je to nevjerojatno, kaže rukometni trener Perica Matić.

Đakovčani njegove utakmice ne propuštaju. Zahvaljujući Duvnjaku, ovdje se živi rukomet.

- On je duša od čovjeka. Hrabar, a unutra mekan.

- Ja mislim da smo svi ponosni na njega zato što je odavde i baš smo sretni što će doći ovamo, da ga vidimo, dodali su Domagojevi sugrađani.

Njegovi prijatelji opisuju ga kao emotivca, osobu koja je ostala skromna kao u počecima.

- Naše majke su bile malo strožije, pa smo morali prvi odlaziti kući nakon druženja i svega. Pokazuje, ono, na terenu da je lider i da ga ljudi prate, a to su osobine lidera, kaže Goran Pahanić, Duvnjakov prijatelj iz Đakova.

Svog Duleta Goran opisuje i kao susretljivog i prizemnog. Kaže da ih je sport spojio, ali poslije razdvojio.

- Grozno zvuči, ali jedva čekam da se umirovi, da jednostavno da malo provedemo vremena zajedno, da nam se djeca druže, on ima prekrasnu djecu i obitelj i suprugu, baš da možemo kvalitetnije provest vrijeme, dodaje Pahanić.

Vrijeme koje zasigurno opet neće biti daleko od rukometnih terena.