Rukometni zamah u Ogulinu, traže se nasljednici Cindrića i Grahovca

Baš kako su i pozvali naši reprezentativci nakon pobjede, skočio je broj djece koja se žele baviti rukometom. U Ogulinu ih je trenutačno više od 100, što je puno za grad te veličine. Ipak, to ne čudi jer su čak dva reprezentativca, Nikola Grahovac i Luka Cindrić upravo u tom klubu počeli svoju karijeru.

Osim Modrića i Olića, na dresovima najmlađih rukometaša imena su novih uzora.

Želio bi igrati kao tko?

- Luka Cindrić. Zato što je on jako dobar rukometaš i želim biti kao on. Dobro trenira, ja mislim da mu je rukomet najdraži, poručuju mladi ogulinski rukometaši.

Dvojica reprezentativaca upravo su na ovom parketu počela svoju karijeru. Luka u mlađim danima.

- Često su ga lomili jer je bio preeksplozivan, od malena je pokazivao eksplozivnost ja mislim za tri igrača, nisu ga mogli zaustaviti, rekao je Dubravko Dragičević, trener u RK Ogulin.

I Nikola Grahovac pokazivao je iznimnu upornost.

- On je dolazio iz 20-ak, 30-ak km udaljenog Plaškog, svaki dan na trening, to je bila neizmjerna volja. Kiša, snijeg, nevrijeme, ništa ga nije moglo spriječiti od treninga, tako ni Luku, dodao je Dragičević.

Danas njih dvojica zajedno igraju u mađarskome klubu, ali Ogulin ne zaboravljaju. Praznicima dolaze zaigrati s ekipom iz mlađih dana.

- Svi smo odrasli skupa i treniramo svi od 6., 7. godine. Stvarno je super, kaže Filip Gašparović iz RK Ogulina.

- Bilo bi mi drago da vidim tu neke nove Luke, Cindriće, Nikole, Marija Šoštarića... Možda netko njih naslijedi u reprezentaciji, dodaje Antonio Drašković iz RK Ogulina.

Od Svjetskog prvenstva klub je zatrpan upitima za upis u školu rukometa.

- Nadamo se da će ovaj zamah hrvatskog rukometa potaknuti roditelje, ali i djecu da uistinu shvate da je sport nešto prekrasno, da je to zdravlje, da je to prijateljstvo, da je to druženje, da je to budućnost, poručuje trener Dubravko Dragičević.