Filip Glavaš: Kapetan Zagreba, reprezentativac, brodostrojar i poliglot

Hrvatski rukometni reprezentativac i svjetski doprvak Filip Glavaš novu je sezonu dočekao u ulozi kapetana Zagreba, a gostujući u "U fokusu" govorio je o novoj odgovornosti, reprezentaciji i klupskoj karijeri, ali i o životu izvan rukometnih terena.

Zagreb je sezonu Lige prvaka otvorio pobjedom protiv Celja 31:29, a Glavaš je zadovoljan početkom svoje prve sezone u kapetanskoj ulozi.

- Dobro smo krenuli, brod zasad plovi mirno. Čast mi je biti kapetan najboljeg hrvatskog kluba i ponosan sam što predvodim ove dečke. Zahvalan sam im što mi vraćaju na terenu, kao i treneru na povjerenju. Nadam se da smo na dobrom putu i da ćemo tako nastaviti.

Iako se zasad ne vidi u trenerskim vodama, svjestan je da kapetanska vrpca sa sobom nosi dodatnu odgovornost.

- Trenutačno mi je fokus na igračkoj karijeri i pokušavam biti najbolji u tome koliko god mogu. Imam malo drugačiju ulogu, moram se više podrediti ekipi, voditi ih i pokušavati biti spona između trenera i igrača kako bi sve funkcioniralo.

Veliku važnost pridaje i navijačima, a posebno se prisjetio atmosfere tijekom Svjetskog prvenstva na kojem je Hrvatska osvojila srebrnu medalju.

- Navijači daju dodatnu energiju, dižu te pogotovo kada ne ide. Oni su neizostavan faktor, radi njih i igramo. Vidjeli smo to na Svjetskom prvenstvu kada smo igrali kod kuće, doslovno smo svi letjeli po terenu. Veliko im hvala na tome, dio medalje sigurno ide i njima.

Riječanin je rukometni put počeo na Kozali, a potom je igrao za Zamet, Varaždin, Umag, Poreč i slovensko Trebnje prije dolaska u Zagreb. Posebno mjesto u njegovu razvoju zauzima rad s Urošem Zormanom u Sloveniji.

- Kozala me odgojila. Tamo sam napravio prve rukometne korake i zavolio sport. Ali najviše sam naučio u Sloveniji pod Urošem Zormanom. Otvorio mi je rukomet u jednoj novoj dimenziji i naučio me kako biti pravi profesionalac, sportaš, a kasnije i osoba.

Među igračkim uzorima izdvojio je Mirzu Džombu, Ivana Čupića i Ivana Balića. S Čupićem je imao priliku i igrati, dok mu je Balić u jednom od težih razdoblja karijere dao savjet koji pamti i danas – da pravi sportaši uvijek gledaju prema naprijed.

No, Glavaševa priča ne završava rukometom. Prvostupnik je brodostrojarstva, čita na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku, uči francuski, ranije je učio njemački, a služi se i slovenskim. Uz sve to, redovito sudjeluje u pub-kvizovima sa svojom ekipom "Oralne hijene", a zanimljivo je da sport ne smatra svojom najjačom kvizaškom kategorijom - prednost daje stranoj rock-glazbi.

Čitanje mu je jedna od najvećih strasti, a knjige koristi i kako bi održavao znanje stranih jezika.

- Išao sam u talijansku osnovnu školu pa, da ne zaboravim govoriti talijanski, pokušavam pročitati koju knjigu na talijanskom. Engleski uvijek dobro dođe, učim francuski, a prije sam učio i njemački.

Posebno zanimljiv dio njegova životopisa je paralelno bavljenje profesionalnim sportom i studiranje brodostrojarstva. Priznao je da je u jednom trenutku bio vrlo blizu odustajanja, no uspio je spojiti obje obveze.

- Jako je teško sjediti na dvije stolice. Potrebno je puno odricanja, truda, želje, volje i rada. Kad sam bio na fakultetu, knjigu u ruke, a kad sam bio na terenu, dao bih sto posto. Meni se to vratilo na najbolji mogući način.

Glavaš je poznat i po sudjelovanju u humanitarnim akcijama i radu s djecom, što smatra dijelom sportaševe uloge koji nadilazi rezultate na terenu.

– To je nešto više od sporta. Ako pomogneš jednom djetetu, mislim da si puno napravio. Trudim se ostaviti trag na mlađima. Moja je poruka da vjeruju u sebe, iskreno vole ono što rade, riskiraju, uživaju i uče iz pogrešaka. Najbitnije je truditi se i ne odustajati od onoga što stvarno voliš, zaključio je hrvatski reprezentativac.