"Balić mi je bio prvi uzor, 2009. i 2012. najveća razočaranja"

Uoči utakmice Zagreba i Nexea. gdje Zagrebaši mogu osigurati naslov u Prvenstvu Hrvatske po 33. put, Ivan Čupić obratio se javnosti po posljednji put kao igrač.

- Ne nadam se, nego sam siguran da ovo je moja zadnja utakmica, započeo je Čupić.

Čupić će nakon zavšetka igračke karijere odmah uskočiti u trenerske vode, jer će biti pomoćnik Andriji Nikoliću u stožeru RK Zagreba:

- Ono što je bitno je da ovaj klub ide dalje i da ima svoje ciljeve.

- Ja se želim razvijati kao trener, vidjeti je li to za mene ili ne. Hvala Andriji što mi pruža priliku za to.

Čupić je izdvojio i igračke uzore, kao i najdraža razdoblja:

- Pa na početku karijere zasigurno Ivano (Balić). On mi je u Metkoviću bio kao stariji brat i zanimalo me kako on razmišlja o rukometu. Od svakog trenera sam naučio, uzimao sam i dobro i loše. Ja sam zahvalan svim trenerima koji su me vodili, i ispričavam se svima jer sam bio težak karakter.

- Svaka medalja je posebna, svaki uspjeh je poseban, ali vrijeme u Vardaru je bilo posebno lijepo. Ipak, najljepše je bilo igrati za Hrvatsku.

Čupić je za Hrvatsku odigrao 164 susreta, ali s reprezentacijom nikada nije osvojio toliku željenu zlatnu medalju, a izdvojio je i najveća razočaranja:

- 2009. u Hrvatskoj i 2012. u Londonu, to su najveća razočaranja. Tada sam bio depresivan, nisam bio dobar igrač, ali ni dobar otac i muž, popravio sam stvari nakon toga nadam se, ali to su bila loša razdoblja. Oba puta Francuzi, oni su bili najbolji, mi drugi najbolji, pobijedili smo i mi njih dosta puta, ali kada je bilo najbitnije, oni su bili bolji.