Žunić: Ostajem u sportu na malo drugačiji način

Višestruki hrvatski rekorder u bacanju kugle Stipe Žunić završio je profesionalnu sportsku karijeru. Veliki i svestrani zadarski sportaš u svojih je 30 godina prošao mnogo toga, a najveće uspjehe ostvario je kao bacač kugle. Nažalost, ozljede su zaustavile njegovu karijeru ipak prije očekivanog.

Nastupio je u finalu Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016., a godinu dana kasnije osvojio brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Londonu, postavši tako prvi hrvatski atletičar sa svjetskom medaljom.  

- Odluka o prekidu karijere nije došla iznenada. Već dvije godine svi me pitaju gdje sam i što radim, tako da je ovo bila samo kulminacija svih malih i velikih pokušaja povratka koje sam imao u tom razdoblju. Mogu reći da sam dao sve od sebe i ne žalim ni za čime. Kada prolazim kroz sve slike, uspomene i odličja od malih nogu pa do 2018., osjećam samo veliku zahvalnost i sreću, rekao je Stipe Žunić u ekskluzivnom razgovoru za Radio Zadar.

Nakon objave o završetku karijere, poruke ne prestaju pristizati.

- Morao sam ugasiti neke notifikacije, ha-ha. Čitam malo komentare i dođe mi toplo oko srca, primjerice, kada momak koji baca 22,50, dakle gotovo svjetski rekord, kaže da mu je bila čast bacati sa mnom. Puno je tu lijepih uspomena, iz dana u dan se nečega sjetim. Recimo, kada sam bio prvak SAD-a, pobijedivši Crousera, koji je bio drugi, a sljedeće godine je bacio olimpijski rekord. Konkurencija u bacanju kugle je strašna, svi su jako nabrijani i nikad ne znaš tko će sljedeće godine baciti metar više, ali prije svega među svima nama postoji veliko međusobno poštovanje pa i prijateljstvo. Dovoljno je reći da, kada bi došli u Zagreb, svi bi zajedno nakon natjecanja išli na janjetinu, rekao je sa smiješkom Žunić.

Na upit žali li za nečim u karijeri, Stipe je jasan.

- Ne mogu reći da žalim za nečim. Sve se poklopilo onako kako je trebalo. Svaka pobjeda je bila velika, a svaki poraz otvorio je vrata nečem boljem. Ako baš moram izabrati nešto, onda mi je žao što nikada na Hanžeku nisam pokazao koliko mogu. Tamo je zaista poseban ugođaj za bacanje, a ja sam uvijek imao nekakav peh. Najviše 2017. godine, kada sam bio u formi za 22 metra, a kugla mi je prešla jako preko prsta i odmah mi je natekla cijela šaka. Na zagrijavanju sam bacao debelo preko 21, a na kraju samo 20,60. Ali tako je to kod nas sportaša, treba stisnuti zube i ići dalje, nitko te ne pita kako si i što se zapravo dogodilo, gleda se samo krajnji rezultat.

Planovi za budućnost?

- Dosta je bilo života u kuferu, napokon se vraćam u svoj grad zajedno sa suprugom i kćerkicom i sretan sam zbog toga. Ostat ću i dalje u sportu, ali na nešto drugačiji način. O čemu je točno riječ neću još govoriti, ali želim se svima staviti na raspolaganje, jer bi bilo šteta da naša djeca ne iskoriste iskustvo koje sam dobio diljem Europe i svijeta. Imam želju da pomognem drugima i napravim nešto u sportu i konkretno ljudskoj biomehanici – zaključio je Stipe i dodao: - Hvala što ste me pratili i svaki moj lijepi rezultat još ljepše prenijeli.

Više pročitajte na stranicama Radio Zadra.