Šandor: Svaki dan sam pred zidom i stalno tražim način da ga zaobiđem

U malu Opatiju u općini Pokupsko došla je druga olimpijska medalja. Za to je "kriv" Velimir Šandor, osvajač srebrne medalje u bacanju diska na Paraolimpijskim igrama u Tokiju.

- Kad su rekli da sam drugi, već sam bio van sebe, jer očekivao sam da će me čovjek iza mene, a on je bio glavni favorit, prebaciti. Bio sam sretan, emocionalno prazan, ali i ponosan i zadovoljan, rekao je o uspjehu u Japanu.

Velimir je ostao paraliziran nakon prometne nesreće koju je doživio prilikom povratka s nogometa u lipnju 2006. godine.

- Jedne nedjelje u šestom mjesecu 2006. vraćajući se s nogometa izletio sam s ceste. Trzaj glavom i ostao sam paraliziran od vrata nadolje. Nisam u nijednom trenutku stao i počeo očajavati, nego sam tražio izlaz iz te situacije. To je prvo bilo kroz obitelj i prijatelje, koji su me bodrili i nisu mi dali da padnem. Kasnije smo krenuli, odmah poslije rehabilitacije doma sam u garažu ubacio stol za stolni tenis. Kao da se ništa nije dogodilo, kompletno društvo i obiteljnastavili smo živjeti kao da je to najnormalniji dio života, ispričao je Šandor.

- Ja u principu nikad nisam osjećao neku veliku slabost, cijelo vrijeme osjećam snagu da ja sve mogu, da se ja s tim mogu nositi. Ako se nekom trebalo dogoditi iz mog okruženja, dobro da je meni, jer ja to mogu izdržati, znam da bi mnogi od mojih prijatelja i obitelji posustali, našli bi se pred zidom. Ja jesam pred zidom, svakodnevno sam pred zidom, ali stalno tražim način da zaobiđem taj zid, kaže.

- Velimir svojim uspjehom šalje jednu dobru poruku ljudima koji se bore sami sa sobom, koji se traže. Svime štop je postigao i napraviostvarno misim da je najbolji mogući primjer, smatra sportašica Nataša Sobočan.

Više pogledajte u prilogu Slavice Parlov Horvat.