"Mnogi su me otpisivali, ali ja se stalno vraćam u vrh!"

Filip Ude plasirao se u finale konja s hvataljkama na Europskom prvenstvu u Münchenu! Bit će to njegovo 11. europsko seniorsko finale i ujedno 9. pojedinačno (ima 2 višebojska) čime je dostigao našeg dosadašnjeg rekordera Roberta Seligmana.

Tridesetšestogodišnji Čakovčanin na svom čak 20. EP-u u nedjeljnu borbu za medalje ušao je s 4. ocjenom kvalifikacija (14.433), a do posljednje kvalifikacijske skupine u igri za finale ove sprave bio je i 20-godišnji Varaždinac Mateo Žugec (13.833), no na kraju je završio kao 12. Naš treći konjaš, Robert Seligman zauzeo je mjesto pored, 13. je sa 13.766.

Aktualno olimpijsko srebro Tin Srbić nije imao svoj dan i zbog 2 veće pogreške natjecanje je okončao na 25. mjestu sa 13.466 boda. Našeg najboljeg parteraša Aurela Benovića skupo je stajao pad koji mu je donio tek 94. mjesto (12.133).

Filip Ude Hrvatskoj je donio 41. europsko seniorsko finale i njegovo 20. veliko finale u karijeri ako zbrojite seniorsko i juniorsko EP (14), SP (4), OI (1) i MI (1). Uz to ima i 17 medalja s turnira Svjetskog kupa. Od njegovog prvog seniorskog finala na EP prošlo je 16 godina, a on je i dalje tu, na velikoj sceni. I dalje konkurentan za najveće medalje.

- Ponosan sam na sebe. Stvarno sam bio jako nervozan. Mislim da nikada bolje nisam zagrijao konja kao danas. Napravio sam 5-6 idealnih pokušaja, predobro je sve izgledalo. Dođem u dvoranu, napravim prvi pokušaj, imao sam osjećaj da lebdim. Rekao sam si 'daj malo uspori', jer budem pao. Tu sam si dodatni stres stvorio. Onda još Robert i Mateo napravili svoje, rek'o 'nema mi druge, moram sad napraviti vježbu, nemam izbora'. A i ne da mi se sutra odmah voziti doma, kroz smijeh je pričao raspoloženi Filip.

- Sretan sam, ponosan, s 36 godina biti u vrhu... Mnogi su me otpisivali proteklih godina, ali ja se ne dam. Vratim se svakih 6 godine, nastavlja u istom tonu aludirajući na 2008. kada je bio olimpijski i europski viceprvak, pa 2014. svjetski viceprvak, 2020. europsko srebro...

- Ajde sad da bar smanjim na 2 godine pa da do kraja karijere idu po dvije godine. A vježba... Imao sam užasno puno snage, ali problem mi je taj saskok. Ne snagom, nego ga tehnički krivo radim. I dođem tu i pomislim 'pa ne tu, cijela dvorana gleda, ne budeš sad kao neki njonjo pao dolje'. Ali, onda je došao osjećaj zbog kojeg i treniram. Taj doskok s konja. Za taj osjećaj treniram, živim, on me tjera dalje. A i tjera me dalje da jednom ipak osvojim zlato na velikom natjecanju. Ako se jednom posloži, ako bude sreće... Uvijek sam bio drugi, ali to me tjera dalje da mi se možda negdje osmjehne zlato. Ali, ako ne, ne mučim se s time. Moja prekretnica u karijeri bila je EP u Mersinu 2020. Za mene najstresnije natjecanje ikada. Da sam tu zeznuo, da nisam osvojio srebro, vjerojatno bih završio karijeru. Sretan sam što nisam zeznuo i što sam i dalje tu.

Nekoliko koraka od sna ostao je debitant Mateo Žugec, aktualno mediteransko zlato koje žestoko gazi prema velikoj sceni.

- Užasna agonija je iza mene. Bili smo na igrama skoro do kraja kvalifikacija. Mislim da mogu biti zadovoljan sa sobom, odradio sam cijelu vježbu, pokazao sam da vrijedim. Bit će bolje drugi puta. Čestitam Udeu koji je ušao u finale i Seligmanu, bila mi je čast stajati pored njih i natjecati se s njima.

I da je bio unutar 8 najboljih, Seligman se ne bi mogao boriti za medalje. Pravilo je takvo da samo dvojica iz jedne zemlje smiju u finale, a hrvatska reprezentacija imala je slatke brige. Na kraju je posljednja skupila izgurala i Žugeca i njega iz utrke za postolje.

- Zadovoljan sam što sam odradio od početka do kraja. To mi je bilo bitno, međutim nisam odradio to što sam htio, nisam odradio start 5.7, nego 5.5. Kad sam „pao“ s jedne hvataljke, trebao je biti 5.6 start, ali sam se nekako zbunio i nisam napravio još jedno kolo koje mi je uzelo tu desetinku. Najzadovoljniji sam jer se nisam osramotio, mogu biti ponosan. Bilo je lijepo vidjeti tri Hrvata zajedno na konju, sva tri konkurentna, svi smo odradili... Čestitam dečkima.

Tin Srbić danas je bio taj koji je probijao led, prvi je nastupao u našoj reprezentaciji, sam na preči.

- Preživio sam. Nisam čak toliko ni razočaran, samo sam malo tužan što nije ispalo bolje. Toliko mi je nova vježba da ne stignem razmišljati o sitnicama o kojima sam prije razmišljao. Sad razmišljam element po element i zaboravljam na neke sitnice kao danas na doslovno jedan veletoč prije saskoka, da sam ga napravio bilo bi dosta za finale. A ja sam htio samo zbrzati sve, toliko sam se mučio kroz vježbu. U glavi ti je 'ajde što prije, samo da siđeš'. U ponedjeljak sam se stvarno gadno razbio na treningu, na glavu, dan kasnije sam uspio izvući podij trening, ali se vidjelo da taj element Kolman koji na treninzima radim baš dobro, sada je bio duplo lošiji. Nešto se u glavi pobrkalo. Danas sam dobro zagrijao, dobro sam se osjećao, znao sam da ću se to prvo puštanje jače približiti pritki, samo da budem siguran, ali sam za nekoliko centimetara bio preblizu pa sam se mučio. Onda sam nekoliko elemenata za redom odradio stvarno dobro, a element prije saskoka napravio sam možda 6-7 u zadnjih pola godine, zbog ozljede. Da sam ih imao 150-200, kao inače, sigurno bi bolje napravio. Znam samo da mogu puno bolje od ovog, samo da se ozljede stabiliziraju, da krenem trenirati kak' treba. Nisam očekivao puno od ove sezone, ovih nekoliko medalja sa SK već je bio pokazatelj da mogu. Sada nisam bio dobar, ali 100% ću biti bolji u budućnosti, već u rujnu na Svjetskom kupu u Parizu. Svašta sam u karijeri napravio i teško je ne imati opterećenje rezultata u glavi, ali moram to maknuti van i sam sebi objasniti da je ovo sezona u kojoj moram osjetiti kroz novu vježbu ova velika natjecanja da mogu sljedeće godine i one 2024. biti puno bolji.

A puno bolji svakako planira biti i Aurel Benović. Iako je za ovo EP bio kako kaže 'najspremniji ikada', nije uspio pokazati danas u kvalifikacijama.

- Ovaj put su bila prevelika očekivanja zato što sam jako dobro trenirao, super spreman sam bio, niti za jedno natjecanje nisam bio tako spreman. Znao sam da ako napravim čak i svoju lošiju varijantu vježbe, mogu dobiti dobru ocjenu. Prije nego sam stao na parter, osjećao sam se loše, ulovila me trema, pojela su me očekivanja. Imao sam osjećaj kao da sam izvukao sav zrak iz nogu, nisam imao snage, nakon prvog skoka osjećao sam se loše. Iskreno, samo sam htio preživjeti vježbu, da izdržim makar do pola i baš u drugom dijelu vježbe dogodio mi se pad i onda sam do kraja izgorio. Samo sam čekao da što prije odradim vježbu. To je gimnastika, to je sport. Nije ovo zadnje EP, a i do kraja godine imam i SK u Parizu i SP u Liverpoolu. Nastavit ću dalje raditi i pojačavati vježbu, ali i poraditi na psihološkoj pripremi.

Sutra, drugog kvalifikacijskog dana na rasporedu su juniori, a hrvatski predstavnici su Teo Bartolec i Vito Nušak na tlu i Marko Kenđel na ručama i konju s hvataljkama.

Danas su podijeljene i prve medalje. Višebojski prvak Europe je Britanac Joe Fraser (85.565), a s njim na postolju su dva turska gimnastičara, srebrni Ahmet Onder (85.131) i brončani Adem Asil (84.465).