Krajač: Gori nam alarm, moramo što više djece uključiti u sport

Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Siniša Krajač došao je na tu dužnost prije dva mjeseca, no već 20 godina radi u HOO-u.

- Prošao sam sve segmente u kojima djeluje HOO, kaže Krajač.

Ukupno 59 hrvatskih sportaša i sportašica bit će u Tokiju.

- Odlaze zadnji sportaši ovih dana, svi su praktički gore. Zasad nema problema, naš šef misije Šegota i njegova pomoćnica drže sve pod kontrolom.

Naši hrvači su u Gospiću što duže mogu kako bi izbjegli moguće komplikacije oko karantene.

- Hrvači su sjajan primjer, posebno Gospić, koji je od devastiranog kluba postoa olimpijski hrvački centar. Dobro su to napravili, da ostanu izolirani što duže, kaže Krajač.

U kojim sportovima najviše očekujemo?

- Ne bih izdvajao puno sportova, ali možemo reći da su tu bazični, pojedinačni sportovi, gimnastika, atletika, judo, taekwondo, veslanje, od momčadskih vaterpolo, streljaštvo...

Imamo najmanje sportaša još od Barcelone 1992. godine?

- Kažu da ovaj put imamo mali broj sportaša, rukometaši se nesretnim okolnostima nisu plasirali, da jesu imali bi naš standardan broj od 80-ak sportaša, samo u Londonu i Pekingu bilo je preko 100, 101 i 107. Košarka se isto nesretno nije plasirala, no mi smo uglavnom u tim nekim brojkama.

Tko će upaliti baklju i tko će nositi hrvatsku zastavu?

- Sandra Perković. Ceremonija nije otkazana, ali nema publike, sve će biti pred praznim tribinama. Bit će to malo šok, pogotovo za one koji su već bili na Igrama, koji su naučili da otvaranje bude spektakl. Ovo će biti malo drugačije.

Kakvi su dojmovi onih koji su već tamo?

- Naši se drže svih mjera, unutar sebe se druže, idu samo tamo gdje se smije ići po propisanim mjerema i nema nekih problema. Smatram da je to naša prednost, mi smo praktičari, znamo se prilagoditi situaciji, mislim da smo tu u prednosti u odnosu na druge. 

Rekao je i nešto šire o problemu sporta u Hrvatskoj, istaknuvši da jednostavno imamo sve manju bazu:

Mi imamo problem taj što je u Hrvatskoj djece od 12 do 19 godina oko 400 tisuća djece. To je vrlo mala brojka. Pitanje je koliko će se od tih 400 tisuća baviti sportom, a pitanje je i koliko će njih ostati u sportu. Dakle malo nam gori alarm, moramo se uključiti upravo po tom pitanju lokalnog dijela. Tu su vrlo važni i roditelji i cijelo to društvo u lokalnim sredinama, da što više djece uključimo u sport.