Htjela slobodan dan u školi, završila na Olimpijskim igrama

Dva sata, 25 minuta i 45 sekundi rezultat je Matee Parlov Koštro, hrvatske maratonke koja je tim vremenom prije nekoliko dana za više od minutu nadmašila olimpijsku normu. Matea je bila gost emisije Dobro jutro, Hrvatska.

- Prije nekoliko dana se dogodilo, pa se dojmovi još nisu slegli, ali jako sam sretna, rekla je Matea, koja je prvo kasnila zbog odgode letova, a onda rano ujutro imala dopinšku kontrolu.

- Stisnuli su me sa svih strana, bili su ti štrajkovi u Njemačkoj, morala sam ostati dan duže, obitelj je jedva čekala da dođem, ali nikako da dođem. Tu sam, to je važno.

Popravila svoj osobni rekord za tri minute

Matea je ovim vremenom popravila svoj najbolji rezultat za tri minute.

- Maratonski treninzi izuzetno su zahtjevni, ulažemo jako puno truda, ne samo ja, nego cijeli moj tim. Bili smo svjesni da sam jako dobra, da ta norma ne bi trebala biti problem, no maraton je dugačka utrka i nikad ne znate kakvi će biti uvjeti na stazi. Uvjeti na mojoj utrci su bili stvarno teški zbog tog velikog vjetra, koji vas iscrpi pred kraj na tako dugačkoj dionici od 42 kilometra. No niti u jednom trenutku nisam sumnjala da ću ispuniti normu, po treninzima vrijedim i više, no ta norma je trenutno najbitnija i išli smo po sigurno, po tu normu i to smo i ostvarili.

Kad je počela trčati?

- Počela sam prije nekih 15 godina. Bila sam rukometašica, htjela sam dobiti slobodan dan od škole, pa sam nastupala za školu na 600 metara. Tamo me uočila jedna trenerica jer sam bila treća bez ikakvih trkačkih treninga. Zapravo me ona uvela u svijet trčanja i jako, jako sam joj zahvalna, to je bila najbolja moguća odluka.

Jako puno izazova pred Mateom

Osim norme za Olimpijske igre u Parizu, hrvatska atletičarka ispunila je i normu za SP koje se ove godine održava u Budimpešti.

- Jako puno izazova je preda mnom, sama utrka je izazov, nadam se još malo odmoriti i onda se pripremati za sljedeće ciljeve.

Matea je zadovoljna napretkom hrvatskog trčanja...

- Drago mi je da hrvatsko žensko trčanje napreduje, ne samo kroz nas vrhunske trkačice, nego cijela ta zajednica napreduje, rekreativni trkači, jako je puno škola trčanja i jako mi je drago kad to vidim. 

Što misli o hrvatskom muškom maratonu?

- Muški maratonci još trebaju raditi da bi došli do elitnog trčanja, nadam se da me neće netko krivo shvatiti. Norma je izuzetno jaka i još nitko nije blizu, nadam se da će biti.

Zagreb je sjajan za trčanje

Najviše voli trčati po Jarunu?

- Tamo sam blizu doma i obožavam Jarun. Inače sam tip trkačice koja jako voli ravnu podlogu i to mi je raj, odrađivati tamo treninge. Zagreb je glavni grad, no ima jako lijepa mjesta za trčanje. Možete birati Jarun, pa na drugom kraju grada Maksimir, tu je Bundek... Infrastruktura za trčanje je odlična.

Koliko je teško istrčati maraton?

- Psihofizički je jako zahtjevno, same pripreme su jako zahtjevne, suočavate se s jako puno kriza, čak i svakodnevno u treninzima, jer se skuplja puno kilometara. na razini na kojoj se ja nalazim to je jako brzo. Treba iskombinirati kvantitetu i kvalitetu na treninzima, to jako dobro radi moj trener Slavko Petrović, zato sam tako dobro spremna, jer je on jedini koji radi na principu laktata. S druge strane, kad dođete na utrku, nakon 30. ili 35. kilometra, kad se javi prva kriza, jer se iscrpe sve zalihe glikogena, tu se onda pokazuje borbenost i ta neka psihološka spremnost, gdje morate ići iznad svojih granica.

Koji je to ritam po kilometru?

- To je negdje 3,26 ili 3,27 minuta za kilometar. Oko 42 kilometra na sat. U maratonskoj utrci najbitnije je što dulje držati jedan te isti ritam. Meni su na ovoj utrci u Hannoveru pomagala dva "zeca", dva muška trkača, tako da sam bila potpuno rasterećena. "Zečevi" su tu samo zbog vas, prije utrke im kažete kojim tempom želite ići i oni su tu da vas provedu kroz cijelu utrku i da ste maksimalno rasterećeni oko pogađanja tempa. Moj jedini cilj je bio što dulje ih pratiti. Jedan je stao na 35. kilometru, a drugi je išao sa mnom skroz do kraja. To su "pacemakeri", odobreni od organizatora i to je regularno, smije se raditi.

"Na treningu nikad ne istrčim 42 kilometra"

Koliko često u treninzima istrči tako puno?

- U treningu zapravo nikad ne istrčim 42 kilometra jer radimo principom da sa što manje treninga postižemo što bolje rezultate. Imate jedan "crescendo" trening, na kojem pređete 30 do 32 kilometra, što je desetak kilometara manje od maratonske distance, ali dobijete isti efekt, jer se radi postepeno ubrzavanje, na kraju trčite čak bržim tempom od tempa maratona. Na taj način želite simulirati taj maratonski umor.

Što Matei slijedi?

- Pustili su me na odmor od sedam dana, rekla je kroz smijeh i najavila što će poslije: - Slijede mi manje komercijalne utrke, nešto kraće od maratona, pa vjerojatno Svjetsko prvenstvo u Budimpešti i onda ćemo vidjeti do kraja sezone.