20:28 / 17.02.2022.

Autor: Krešimir Gotlin/HRT

80 tisuća kilometara pod olimpijskim krugovima: Peking, 2008.

Krešimir Gotlin

Krešimir Gotlin

Foto: Privatna arhiva / HRT

Do te godine nikada nisam odlazio na tako daleka putovanja. Europa, nešto malo sjeverne Afrike i to je bilo to. A sada ni manje ni više nego Peking. Kina. Milijarda i pol stanovnika, Kineski zid, Zabranjeni grad. Pekinška patka... 

Ushićenost je golema, no do Pekinga se ipak mora avionom. A što sad, želiš li vidjeti Peking, nema ti druge. Polazak iz Zračne luke Pleso, ali u smjeru suprotnom od Pekinga. Prema zapadnoj Europi. Odredište – Frankfurt pa ćemo od tamo za Peking. Procvatom zaljevskih zemalja i njihovih zračnih luka odlasci na istok u današnje su vrijeme puno logičniji. Ako putujem na istok volim i krenuti u tome smjeru. Preko Dohe ili Dubaija, nije važno, važno je da je pravi smjer. No s obzirom na to da sam htio vidjeti Peking, krenuo sam, pa iako to bilo i preko Frankfurta. Približavajući se tamošnjoj zračnoj luci shvatite koliko je aviopromet nabujao. Zrakoplovi u zraku oblikuju kolonu i svake minute jedan dobiva odobrenje za slijetanje. Istim tempom i polijeću. Jedan od tih bio je i naš za Peking. Let od dvanaest sati, noćni.

Moje osjetljivo srednje uho i činjenica da odlazim u Kinu ne dopuštaju mi da spavam. Nekoliko filmova i ukusnih obroka renomirane njemačke aviokompanije čine tih dvanaest sati na jedanaest tisuća metara visine podnošljivijim. Kako se približavalo jutro tako smo se i mi približavali Pekingu i pogled kroz prozor s te visine, leteći nekoliko sati iznad Kine, jasno nam je dao do znanja koliko je to velika zemlja, a i kolika je ta pustinja koju morate preletjeti da biste stigli do glavnog kineskog grada. Slijećemo na terminal 5. Onaj s brojem jedan tridesetak je kilometara dalje, a radi se o samo jednom aerodromu. A nije ni čudno, velika zemlja, milijarda i pol ljudi pa i trebaju goleme aerodrome. Sama zgrada ostavlja bez daha. I ovdje se puno gradilo, i opet ne samo sportske infrastrukture. Autocesta s pet trakova u svakome smjeru brzo nas dovodi u Peking, no nije baš lako brzo proći kroz grad s više od 20 milijuna stanovnika.

Kineski vozač autobusa svladava sve prometne zastoje i precizno nas za tri sata dovozi do našeg odredišta. Stambeni blok s nekoliko visokih nebodera bit će naš dom idućih mjesec dana. Pogled s prozora pruža se na stotinjak metara udaljen središnji olimpijski stadion. Ptičje gnijezdo. Arhitektonski pothvat na kojem je održano svečano otvorenje uz puno modernih elemenata, ali i uz jak naglasak na bogatu kinesku kulturu i tradiciju. Na tome je stadionu održano i svečano zatvaranje te atletska natjecanja no, nažalost, grandioznim se stadionom danas koriste kao spremištem autobusa, a djelomično i kao trgovačkim centrom. A po tome su Kinezi barem poznati. Proizvode sve i prodaju sve. I to po nevjerojatno niskim cijenama. Nakon što kupite odjeću, elektroniku ili pak igračke u njihovu Silk marketu, kupnja za vas više nikada neće biti ista i na bilo kojem drugom kraju svijeta od tada postaje drastično skupa. Jeftina nije zasigurno bila gradnja Kineskoga zida.

Nevjerojatnih gotovo devet tisuća kilometara obrambenih zidina počelo se graditi prije tisućljeće i pol, a danas za stotinjak kuna iz Pekinga možete otići na izlet do jednoga dijela toga zida i uvjeriti se o kakvom se čudu radi. Za dvadesetak kuna možete i kupiti metalnu pločicu –certifikat da ste bili na zidu, ali nemojte se začuditi kada vaše ime neće biti ugravirano istom preciznošću kao što je to slučaj s izložbenim primjercima. Za utjehu se možete spustiti toboganom, nalik na one u europskim zabavnim parkovima, s vrha jedne planine po čijem se hrptu proteže Kineski zid, a da zadovoljstvo bude veće, u netaknutoj prirodi možete vidjeti i kineske pande. U Pekingu svakako treba vidjeti Zabranjeni grad. Nekadašnju carsku palaču kineskih dinastija Ming i Qing, a danas muzej koji se prostire na više od 720 tisuća četvornih metara. Sastoji se od 890 zgrada i ima 9 tisuća 999 prostorija u samom središtu Pekinga. Bilo je potrebno 14 godina i oko 200 tisuća radnika da bi se kompleks završio. Do njega možete stići preko glavnog pekinškog trga Tianmena, na koji kad jedanput kročite, dobivate dojam o kakvoj se mnogoljudnoj zemlji radi. Moja je slobodna procjena da je barem tridesetak puta veći od glavnog zagrebačkog Trga bana Jelačića.

U novije vrijeme sagrađeno je i mnogo visokih nebodera pa se vizure Pekinga u njegovu središtu ne razlikuju puno od neke zapadne metropole, pa ni New Yorka. Nasuprot tome, na rubovima grada tek dobijete dojam što je prava Kina. Tisuće minijaturnih kuća u kojima vidite koliko život može biti težak i koliko malo vrijedi. Ljudi rade za, prema našim uvjetima, minimalne iznose, restoran s dvadesetak zaposlenika i isto toliko mjesta za goste. Tipična kineska kuhinja može se, naravno, pronaći i u nevjerojatno velikim restoranima za nekoliko tisuća gostiju, što je samo još jedan od pokazatelja o kakvoj se zemlji razlika radi. Kina, egzotična u svakom pogledu.

Iako posljednjih desetljeća nezaustavljivo raste, neke se navike ne zaboravljaju. U spomenutom Silk marketu kupio sam helikopter na daljinsko upravljanje, a zatim ga imao i namjeru u našem media selu, gdje smo živjeli, i isprobati. No, već nakon prvog polijetanja odnekud se stvorio „civil”, koji je očigledno imao i ulogu održavanja reda, te me temeljito ispitao u koju svrhu letim, snimam li nešto i radim li eventualno nešto što bi moglo ugroziti njihov poredak. Ionako se bližio dan odlaska pa smo mi komercijalnim zrakoplovom odletjeli uz nadzor kontrole leta prema Zagrebu. Naravno, ponovno preko Frankfurta u kojem vidite da ljudska prava ne vrijede za sve jednako.

Na stranu sada da građani Europske unije imaju jedan tretman, a mi, tada još ne u EU-u, drugi, ali kontrola koja se provodi nad Kinezima koji dolaze u Europu još je nekoliko razina viša. U svojem redu pa svatko na analizu šarenice oka, a mi za Zagreb. Tada još u službi Croatia airlinesa ATR zrakoplovom. Doživljaj za pamćenje, a unutrašnjost toga propelerca kao u nekom autobusu starije proizvodnje. No, najvažnije da smo stigli. I počeli razmišljati o novim odredištima pod olimpijskim krugovima.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!