Srna: Ovi ljudi zaslužuju mir, nisu nikome ništa loše napravili

Za emisiju Dobro jutro, Hrvatska javio se Darijo Srna, bivši kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, a trenutačno sportski direktor ukrajinskog Šahtara, u kojemu je također ostavio traga kao igrač i kapetan. 

- Većinom smo u skloništu, čekamo neke novosti da možemo napustiti grad. Situacija je teška, nadamo se da će biti u redu i da će sve završiti mirom.

Koliko je Hrvata trenutno tamo?

- Ne znam, nisam veleposlanik, znam da su sa mnom dva fizioterapeuta Šahtara, Bojan i Igor, Ogi (Ognjen Vukojević) i ja, to je što ja znam. Kontaktirali smo hrvatsko veleposlanstvo, ali nažalost nemaju nikakve novosti za nas, nemaju ništa. Odgovor je - vidjet ćemo, čekat ćemo. Koliko se može čekati, ne znam.

Osim vas, i veliki broj stranih sportaša nastoji pobjeći iz Ukrajine, jeste li s njima u kontaktu? Čemu se nadate?

- Znam da je konzulat Portugala jučer poslao jedan kombi za naše igrače i drugi za trenere, da je Izrael isto poslao auto. Talijani koji su sa mnom isto su u kontaktu s veleposlanstvom, rekli su im da ostanu u hotelu, Brazilcima su isto rekli da ostanu tamo... Ne znam, nitko ne poduzima nikakve konkretne korake, nadamo se da će biti sve u redu.

Ovo je drugi put u kratkom periodu da Srna proživljava isto, već jednom je sa svojim klubom bježao, najprije iz Donjecka iz kojega su preselili u Kijev, a sada u Kijevu ista situacija.

- Ne znam stvarno što da kažem više, ne znam. Nemam komentara, s tim idem spavati svaku večer, s time se budim tako da mi ništa nije jasno. U odnosu na Kijev sada je situacija malo gora. U Donjecku smo mi, plus-minus, otišli na vrijeme, sada čak i nismo. Prema tome, nadamo se najboljem ishodu. Sada nismo uspjeli pobjeći na vrijeme jer nitko nije očekivao ovakvu situaciju. Ali dobro, što je, tu je, ruke nećemo spuštati, idemo raditi što možemo, rekao je Srna te dodao kako je njegova obitelj na sigurnom, u Londonu.

Planirate li se vratiti u Hrvatsku ili ćete ostati još u Ukrajini?

- Samo da prijeđem granicu, da dođem do neke granice Europske unije i da uđem 'svoj na svome' jer ovo jednostavno nema smisla za nikoga. Ovo su takvi stresovi i takvi šokovi da ne znam što da vam kažem. Teška je ovo situacija. Dva dana smo već u skloništu, izađemo tu i tamo, odem kući po neke stvari pa se vratim jer je to blizu.

Je li nakon svega u Ukrajini moguć povratak na staro?

- Ja im želim sve najbolje od srca. Ti ljudi zaslužuju mir, ti ljudi su dobri, nisu nikome ništa loše napravili. Imaju veliko srce, zaslužuju samo mir.

Vjerujete li da se Ukrajina može obraniti?

- To ne znam, ne znam koliko su jaki, znam samo da situacija nije dobra.

Veliki dio života ste u Ukrajini, gotovo dva desetljeća, je li s ovim činom završio vaš ukrajinski život?

- Tu sam 19 godina, želim vjerovati i nadati se da nije, ali gledajući današnju situaciju, teško je bilo što danas prognozirati. Samo neka sjednu za stol, neka se dogovore, ti ljudi zaslužuju mir.

Očekujete li od hrvatskog veleposlanstva i vlasti da vam pomogne da se uspijete skloniti i čim prije doći do granica Europske unije?

- Očekujem to, ili ću, nažalost, morati na svoju ruku nešto, puno je njih to i napravilo, vidjet ćemo, razmišljam o tome.