Olmo: Španjolska želi nastaviti ispisivati povijest

Ofenzivni vezni nogometaš Dani Olmo, koji je sa Španjolskom postao svjetski prvak prije dva mjeseca, rekao je da njegova reprezentacija želi nastaviti s dobrom dinamikom u Ligi nacija.

Španjolska u subotu gostuje kod Engleske u Londonu, a u utorak će ugostiti Hrvatsku u Sevilli.

- Sve smo osvojili, a kako je rekao naš izbornik, poznajemo se do savršenstva. Činimo uistinu sjajnu skupinu igrača te želimo nastaviti s dobrom dinamikom, izjavio je 28-godišnji Olmo u razgovoru za katalonske novine La Vanguardia.

Bivši igrač zagrebačkog Dinama, a sadašnji nogometaš Barcelone, ovaj tjedan se pripremao sa suigračima u madridskom predgrađu Las Rozas gdje je kamp španjolske reprezentacije.

Na stadionu Wembley će istrčati u crvenom dresu s dvije zvjezdice iznad grba, a koje označavaju dva osvojena Svjetska prvenstva u povijesti Španjolske. Olmo kaže da mu se nakon pobjede od 1-0 u finalu s Argentinom život na neki način promijenio jer je nevjerojatno biti prvak svijeta.

- Ovo je jedna nova generacija koja želi nastaviti ispisivati povijest, napomenuo je.

"Osjećam se jako dobro i spreman sam za sve"

Španjolska je 2023. osvojila Ligu nacija, pa 2024. Europsko prvenstvo, a 2025. je bila poražena u finalu Lige nacija. Ove godine je stigla do svjetske titule.

Olmo kaže da ljetošnje osvajanje Svjetskog prvenstva nije ostavilo traga na njegovoj fizičkoj spremi.

- Osjećam se jako dobro, spreman sam za sve. Imali smo vremena za odmor, a trener Hansi Flick nam je dozirao minute u Barceloni, često mijenjajući igrače, rekao je.

Barcelona je pobijedila u svih početnih sedam kola, ali Olmo kaže da je sezona duga.

- Znam da ću biti važan, a tako se i osjećam, naglasio je.

Važna uloga roditelja u karijeri

Nogometaš s 58 nastupa i 12 golova za Španjolsku, govorio je o ulozi roditelja u svojoj karijeri, preseljenju u Hrvatsku sa 16 godina, ljubavi prema šahu te neobičnom ritualu proslave osvojenih trofeja vožnjom bicikla ulicama grada.

Posebno je istaknuo žrtvu svoje majke, koja je napustila sve kako bi s njim otišla u Hrvatsku i pomogla mu u prvim mjesecima prilagodbe. Tada je bio prešao iz podmlatka Barcelone u pomladak Dinama.

- Jako to cijenim. Pogotovo onaj prvi korak, kada sam sa 16 godina otišao u Hrvatsku, a majka je sve ostavila kako bi došla sa mnom i kako ne bih bio sam tijekom tog prvog razdoblja prilagodbe. Učinila mi je život puno lakšim, rekao je.

Prisjetio se i tadašnjih okolnosti, istaknuvši da su on i majka u novoj zemlji morali početi gotovo od nule.

- Uvijek kažemo da smo tada bili ona i ja protiv svijeta, u zemlji u kojoj nismo razumjeli jezik. Te uspomene čuvam s velikom ljubavlju, dodao je.

Veliku važnost u njegovu razvoju imao je i otac, posebice kada je riječ o nogometu. S njim je često razgovarao o utakmicama i analizirao vlastite nastupe.

- Puno mi je pomogao da razumijem igru, da je dobro čitam, da se krećem s loptom i bez nje te da bolje donosim odluke. S njim sam također uspio napraviti korak na višu razinu, kazao je.

Otac mu je pomagao analizirati situacije u kojima je mogao reagirati bolje.

- Uvijek sam volio posebno analizirati situacije u kojima sam mogao nešto napraviti bolje, pomaknuti se na drugu poziciju ili neki tehnički pogrešan potez. Pomogao mi je da ih sagledam iz druge perspektive i da sljedeći put pokušam napraviti bolje, rekao je.

Govoreći o jezicima, priznao je da u školskim danima nije bio osobito zainteresiran za učenje, no preseljenje u Hrvatsku promijenilo je njegov odnos prema jezicima. Engleski je naučio prilično brzo, dok je hrvatski usavršavao u školi i kroz svakodnevni život.

- Kada sam stigao u Hrvatsku, nekako mi je to išlo. Engleski sam naučio prilično brzo, a zatim i hrvatski u školi. Kada su gotovo svi strani igrači koji su govorili španjolski otišli, morao sam se snaći sam i tada sam počeo govoriti, kazao je.

Šah jedan od hobija

Jedan od njegovih hobija izvan nogometa je šah. Još nije stigao odigrati partiju s vratarom Unaijem Simónom, no kaže da će za to biti prilike.

U Barceloni povremeno igra s fizioterapeutom Joséom, dok zasad nema suigrača s kojim bi redovito odmjeravao snage.

- Ako ne, odigram partiju sam na mobitelu, nemam nikakav problem s tim, rekao je.

Šah ga privlači jer zahtijeva razmišljanje i donošenje odluka, a u toj igri pronašao je određenu sličnost s nogometom.

- Ovisno o tome što protivnik napravi, vi morate napraviti nešto drugo. Ne volim igre koje više ovise o sreći, objasnio je.

Među nogometašima koji također vole šah naveo je Unaija Simóna, Martina Zubimendija i Davida Rayu.

Na kraju je govorio o neobičnom ritualu koji je nastao prije dvije godine, kada je sa suigračem iz Barcelone Iñigom Martínezom biciklom otišao posjetiti Ferrana Torresa u bolnicu. Torres je tada bio operiran zbog upale slijepog crijeva i nije mogao sudjelovati u proslavi osvojenih trofeja.

- Ulice su bile djelomično zatvorene i Iñigo i ja odlučili smo uzeti bicikl. Bilo je to baš lijepo iskustvo, prisjetio se.

Vožnja biciklom potom je postala dio proslave. Ponovili su je i sljedeće godine, kao i uoči finala Svjetskog prvenstva.

- Pretvorili smo to u ritual. To je lijep ritual koji mi se sviđa, zaključio je.