Jovićević uoči uzvrata s Realom: Modrića ne mogu zaustaviti

Nogometaši ukrajinskog Šahtara sutra kao domaćini u Varšavi dočekuju Real Madrid, aktualnog osvajača Lige prvaka. Ukrajinci su u prvom ogledu u sklopu 3. kola u Madridu poraženi s 2:1.

- Učinili smo dosta stvari ispravno u prvoj utakmici. Naš jedini gol došao je nakon deset dodavanja bez da su Madriđani dotaknuli loptu. To uopće nije lako, Realu treba samo malo da vas 'ubije'. Nije lako igrati na Bernabeuu, posebno ne za mlade momčadi kao što je naša. Bila je to i moja tek treća utakmica u Ligi prvaka, bila je to više igra srcem nego iskustvo, poručio je Igor Jovićević, hrvatski strateg na klupi Šahtara.

Osvrnuo se nekadašnji trener Dinama i na činjenicu da njegova momčad mora igrati domaće utakmice u Poljskoj: 

- Mi ne igramo doma, tako stvari stoje i nije isto, to je hendikep za nas. Ono što smo doživjeli u Leipzigu ili na Bernabeuu, moji igrači to nemaju sutra. Bit će Ukrajinaca, ljudi koji su morali napustiti svoje domove zbog rata, ali nije to taj osjećaj kao što je Real imao na Bernabeuu. 

Govorio je Jovićević još jednom i o Luki Modriću, koji je zbog ozljede propustio prvi ogled tih dviju momčadi: 

- Sve se mijenja, ako Luka bude igrao. On i Kross drže ritam utakmice i glavni su kod Reala. Nemoguće je pritisnuti Modrića, on je otporan na sve, ima dribling, kratki, dugi pas, prvi dodir... Iz godine u godinu je sve okretniji. Jedinstven je. Zadnje četiri godine igra najbolji nogomet u svojoj karijeri. Izgleda kao da pleše. 

Usporedio je Jovićević svoj i Modrićev životni put, obojica su kao mladi zbog rata u Hrvatskoj puno patili:

- To je jako tužno, umjesto da pričam o taktici, moramo o ovome. Kada sam bio mlad morao sam napustiti Hrvatsku zbog rata i odreći se svoga sna da zaigram za Dinamo. Bila je to drastična odluka, ali imao sam sreće. Otišao sam u Real, oni su me tamo oblikovali i usadili mi prave vrijednosti: poštovanje, predanost, solidarnost i uvijek borba, nema predaje kada ne ide sve kako treba. Luka je patio puno, to pokazuje i njegov karakter danas, svaki Hrvat mora biti ponosan na njega i kao osobu i kao nogometaša. 

Nije lako pripremiti momčad za Real kada ti je obitelj u ratnoj zoni, poručuje Igor: 

- Moram balansirati između uloge trenera i psihologa. Kad imaš utakmicu s Realom, taktička priprema je teška sama po sebi, ali kada tome dodamo i rat s kojim su suočeni moji igrači... Svi u klubu, uključujući igrače, imaju obitelji u ratnim zonama i stalno se čuješ s njima. Uvijek očekujem sto posto, ali moram biti pažljiv prema njima. Jako poštujem svoje igrače, uzbudljivo je ovo što ovaj tim radi. Ja nisam Ukrajinac, ali ih volim, patim s njima i osjećam se kao ukrajinski domoljub. 

Ovakvo što nema nitko u Europi: 

- Ne postoji slična situacija, mi smo momčad bez doma. Idemo iz hotela u hotel.  Izgubili su prvo svoje domove u Donecku, Lavovu i Harkivu, a onda je 24. veljače sve opet počelo. Veliki je to hendikep, ali nas to čini jedinstvenima i jačima. Najmanje što možemo učiniti za našu zemlju je da pokažemo narodu da se i mi borimo kao i oni.