City i United imaju isti cilj, ali potpuno različit put do njega

Manchester City i Manchester United dijeli tek nekoliko kilometara, a povezuje ih ista velika ambicija – povratak na sam vrh engleskog nogometa. No, uoči novog gradskog derbija, koji je na rasporedu ove nedjelje, dva velika rivala teško bi mogla biti različitija kada je riječ o načinu na koji do tog cilja žele doći, piše u autorskom tekstu BBC. Utakmica se igra ove nedjelje poslijepodne, počinje u 17.30.

Na jednoj strani je City Enza Maresce, momčad koja teži kontroli, precizno definiranim ulogama i dominaciji kroz posjed lopte. Nasuprot njemu stoji United Michaela Carricka, koji svojim igračima ostavlja znatno više slobode i potiče ih da sami pronalaze rješenja na terenu.

Upravo bi taj sudar različitih nogometnih filozofija trebao biti jedna od najzanimljivijih priča novog derbija Manchestera.

Maresca je svoje ideje gradio i uz Pepa Guardiolu, svog nekadašnjeg mentora, a nogomet voli uspoređivati sa šahom. Njegova momčad zato na terenu pokušava svesti nepredvidivost na najmanju moguću mjeru. Igrači imaju jasno određene prostore u kojima se trebaju kretati, a kroz unaprijed uvježbane obrasce City nastoji pronaći put do suparničkog gola.

Maresca pritom ne smatra da takav sustav guši kreativnost.

- Ako je sloboda to da se možete kretati svuda, onda to nije sloboda nego kaos. Naša sloboda znači da možete napraviti što želite u poziciji u kojoj primite loptu, objasnio je svojedobno Talijan.

Carrick na Old Traffordu gradi nešto drugačije. I United ima svoju strukturu i jasna načela igre, ali unutar njih pojedinci poput Brune Fernandesa imaju mnogo više prostora za improvizaciju. Carrick želi da njegovi igrači prepoznaju situaciju i sami odluče kada će napustiti početnu poziciju, približiti se lopti ili napasti prostor koji se otvorio.

Takav pristup United čini manje predvidivim. Fernandes ili Matheus Cunha mogu se pojaviti daleko od prostora u kojem ih suparnik očekuje, stvoriti brojčanu prednost i otvoriti prostor nekom od suigrača. S druge strane, veća sloboda sa sobom donosi i veći rizik jer zahtijeva odličnu međusobnu povezanost i razumijevanje igrača.

Carrickov odnos prema igračima možda najbolje opisuje ono što je svojedobno rekao o mladom Kobbieju Mainoou.

- Pazio sam da mu ne dajem previše uputa. Nekoliko sitnih savjeta, nekoliko stvari vezanih uz pozicioniranje, ali prije svega treba vjerovati onome što on jest. Fantastičan je nogometaš.

Cityjeva filozofija gotovo je suprotna. Iako protivnici uglavnom mogu pretpostaviti gdje će se Marescini igrači nalaziti, automatizmi i brzina izvedbe trebali bi Cityju omogućiti da bude opasan čak i kada suparnik zna što slijedi. Ideja je da svaki igrač u svakom trenutku zna gdje su mu suigrači i koje rješenje treba tražiti.

Različiti pristupi odražavaju se i na najveće kreativce dviju momčadi. Fernandes je dobio veliku slobodu u Unitedu i pod Carrickom je dodatno procvjetao, dok City od Rayana Cherkija traži da svoju kreativnost prije svega koristi u prostorima u kojima može biti najopasniji, bliže Erlingu Haalandu i suparničkom golu.

Na početku sezone čini se da Cityjeva jasno definirana struktura daje veću stabilnost. Takav sustav lakše podnosi promjene u sastavu jer uloge ostaju iste bez obzira na to tko ih obavlja. Unitedov model zahtijeva više vremena, kemije i međusobnog razumijevanja, ali kada sve sjedne na svoje mjesto može donijeti nepredvidivost koju je teško braniti.

Zato novi derbi Manchestera neće biti samo borba za bodove i gradski prestiž. Bit će to i zanimljiv ogled dvojice trenera koji na potpuno različite načine pokušavaju vratiti svoje klubove na vrh.

Maresca želi red, kontrolu i preciznost. Carrick vjeruje strukturi, ali i instinktu svojih igrača.

U nedjelju će Manchester barem na 90 minuta dobiti odgovor čija je ideja trenutačno uspješnija.