U Jazinama je padao Žalgiris sa Sabonisom, može pasti i Francuska

Košarkaška reprezentacija Hrvatske ovaj tjedan u kultnim zadarskim Jazinama dočekuje Francusku. Samo pobjeda osigurava završni turnir EuroBasketa u rujnu ove godine.

Edo Pezzi i Ivo Mikuličin prokomentirali su u Studiju 4 predstojeći izazov za izabranike Josipa Sesara.

- Ruku na srce, kad u bilo kom sportu igramo s Francuzima, ja sam prestravljen, jer oni su super nacija, koja ima toliko široke baze, jake lige, toliko profesionalaca i toliko ulaganja u odnosu na nas da je to sudar Davida i Golijata. Međutim, u jednoj utakmici u svakom sportu je sve moguće, pogotovo što se igra u Zadru, što je vrlo pametna odluka Saveza. Ulaznice su razgrabljene u tren oka, bit će puna dvorana i tamo će taj šesti igrač doći do izražaja. Usprkos tome, Francuzi su favoriti, iako imaju nekih problema sa sastavom, no ima ih koliko hoćete, i pričuve su skoro jednako dobre. Mi smo s Hezonjom, Šamanićem i Božićem prilično kompaktni i mislim da možemo pobijediti, ali mnogo toga se mora poklopiti, kao što se poklopilo u onoj rukometnoj utakmici. Daj Bože da se to ponovi jer nam poslije toliko vremena treba taj nekakav iskorak u košarci, u kojoj smo nekad bili vodeći u Europi, smatra Pezzi.

Izbor Jazina prokomentirao je i Mikuličin:

- Kad nije bilo jake Draženove Šibenke, a ja sam bio srednjoškolac, Šibenčani su s onim starim narančastim šibenskim kapama hrlili u Jazine i bodrili Zadar. Pamtim neviđene atmosfere u utakmicama protiv Reala i moskovskog CSKA, a što se tiče novijih datuma, spomenuo bih utakmicu Zadar - Žalgiris, kad je moj stari košarkaški prijatelj Pino Gjergja vodio 12 zadarskih igrača, što sad djeluje kao fatamorgana, i pobijedio Žalgiris predvođen Sabonisom. Ako se atmosfera s tih utakmica ponovi barem 70 posto, može se dogoditi da objektivno puno jačim Francuzima voda malo dođe do ušiju i da pokleknu atmosferi. No slažem se s kolegom Pezzijem, Francuzi su u svim kolektivnim sportovima jednostavno velika sila.

Kako objasniti da smo u rukometu imali također negativan omjer s Francuskom, no isplivali smo, pobijedili Francuze, a sad sumnjamo da to mogu uraditi košarkaši, u čemu je problem?

- Mogli bi na tu temu napraviti ja i Mikuličin, jer dugo smo u njoj, napraviti doktorsku disertaciju. Mi smo jednostavno jedna mala zemlja, nismo imali dvoran, ali imali smo entuzijazam, a danas imamo dvorane, ali nemamo klince, nemamo entuzijazam. Zatajila je baza, zatajili su dužnosnici po klubovima, problem je širi. Vratio bih se malo Jazinama, naježim se kad se toga sjetim. Zavolio sam košarku u Jazinama, prvi radijski prijenos iz Jazina napravila je moja malenkost, utakmica s Olimpijom u prvenstvu Jugoslavije. Uvijek sam s guštom dolazio tamo, bilo je toliko anegdota. Jednom kad su igrali s Realom zadarski su navijači konopom vezali koš pa bi, kad su Španjolci šutirali, oni malo micali koš lijevo-desno. Pa taj CSKA i Real... Samo u Zadru je ostala ta strast, nema je više u Splitu ili Zagrebu, zato sam uvjeren da će Zadrani dati sve od sebe. Zato vjerujem da je sve moguće, jer ćemo igrati s ogromnim adrenalinom, dodao je Pezzi.

Propustimo li EP čekaju nas isti stari problemi?

- Ma ostaju problemi i ako se plasiramo, začeti su na visokoj razini, nesporazumom Rađe, Vrankovića i Ace Petrovića. Poznato je da s Acom nisam u dobrim odnosima, ali on je najveći hrvatski košarkaški stručnjak. Ono što je radio u Brazilu, bilo je na granici mogućega. Savez nije djelovao kao u ono doba kad sam ja bio predsjednik Košarkaškog saveza Dalmacije. Nevjerojatno je i to da nemamo mladih. Postoje dva objašnjenja. Jedno je da talentirane djece više nema, a drugo da oni koji rade s njima ili ne znaju raditi ili nemaju dovoljno entuzijazma. Pričao sam s Gjergjom o tome, on je bliže odgovoru da oni koji danas rade s djecom nemaju ni znanja ni entuzijazma. Nemoguće je da Zadar nema beka, a Jugoplastika centra. To je prije 20 godina bilo nezamislivo, zaključio je Mikuličin.