Prije 28 godina poginuo Dražen Petrović

Na današnji dan prije 28 godine u prometnoj nesreći na autocesti pokraj njemačkoga grada Ingolstadta poginuo je Dražen Petrović, hrvatski košarkaški reprezentativac i jedan od najboljih hrvatskih sportaša svih vremena.

Bio je košarkaši i ljudski uzor, sportski Mozart, no nažalost, poginuo je u 29. godini, u naponu igračke karijere.

Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP u Wroclavu. Bilo je to petog lipnja 1993. Hrvatska reprezentacija iz Poljske se vraćala zrakoplovom, no Dražen je na put krenuo automobilom s djevojkom koja je bila za upravljačem. Nažalost, bila je to njegova posljednja vožnja.

Rođen je 22. listopada 1964. u Šibeniku. Još kao dječak zavolio je košarku, a njegova iznimna upornost i predanost svakodnevnim treninzima uz neprijeporan talent brzo ga je vinula među najbolje u svim dobnim skupinama.

U šesnaestoj godini postao je prvotimac Šibenke. Svojim je ubačajima doveo rodni grad do naslova prvaka Jugoslavije 1983.

Cibona i Real Madrid bili su nedostižni svim europskim klubovima u godinama kada je Dražen igrao za njihove boje. Postigavši sve u Europi, otišao je u najjaču svjetsku ligu - američki NBA.

Iako je prve sezone zbog politike unutar Portlanda više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je 1992. bio najbolji šuter momčadi (pogotovo trica), nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijskim igrama u Barceloni, i to u finalnom srazu s jedinim pravim Dream Teamom za kojeg su igrali najbolji predstavnici NBA te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i drugi.

Kao igrač dobio je Državnu nagradu za šport Franjo Bučar 1992., a posthumno je, ovaj put za životno djelo, dobio istu nagradu 2002. godine.

Uvršten je u košarkašku Kuću slavnih 2002. godine.

Izaslanstvo Cibone u društvu Draženove majke Biserke i zamjenika zagrebačkog gradonačelnika Luke Korleta položilo je vijenac i zapalilo svijeće na njegovom grobu na Mirogoju.

- Dražen je jači od svega, 28 godina ga fizički nema, a ni sama nisam mogla znati da će toliko ući u ljude i naveća njegova medalja je ljubav naroda. Zato nam je za proširenje Draženovog muzeja iz Pariza stigla njegova voštana figura za koju sam mislila da neće preživjeti. Nadam se da ćemo taj dio proširenja obaviti do njegovog rođendana zato što smo za proširenje već dio obavili. To će za djecu biti predivna stvar jer su meni djeca na prvom mjestu. Dražen će pomoću svjetala u olimpijskim krugovima igrati košarku i djeca će gledati kako se sve može postići u životu s radom i radom. Ovih dana sam baš jako emotivna, rekla je Biserka Petrović.

- Dražen je bio idol moje generacije. Košarka je bila medij preko kojeg smo se družili i razmjenjivali iskustva na školskim i kvartovskim košarkaškim terenima. U tom smislu ću apelirati da se sportska infrastuktura poboljša i da se sport i košarka kao medij i dalje koriste u tom smislu. Draženovo svjetlo će sijati zauvijek, izjavio je dogradonačelnik Korlat.

- Ovaj dan je uvijek težak, uvijek si postavljamo pitanje je li moglo drugačije. Dražen je bez obzira na tih 28 godina i dalje živ i pripada svima nama. Izvor je čudesne inspiracije za sve one koji vole košarku. Njegova nevjerojatna energija, motivacija i rad su napravile da on traje toliko dugo. Dražen i Cibona su nerazdvojni, on je primjer za sve naše mlađe generacije, kazao je sportski direktor Cibone Marin Rozić.