O dvije velike neispunjene želje Ivana Gudelja

Napustio nas je legendarni Ivan Gudelj, jedan od najboljih nogometaša Hajduka svih vremena. O sjećanjima na njega je u Studiju 4 pričao Edo Pezzi. 

- Kolega Reić me pitao kako to da ne prenose, rekao sam mu da ne znam, nisam urednik te televizije, oni valjda imaju drugu programsku politiku. Ako nisu došli na Vukasovu izložbu, zašto bi radili i ovo? Oni valjda imaju drugu programsku orijentaciju, i to me apsolutno ne zanima, niti je to moja djelatnost. Moje je i osnovno kazati nekoliko riječi o mom dobrom prijatelju, kojega, nažalost, nema. Moram vam kazati, sve je to bilo strašno dramatično. Ja sam uz njega bio od 1977. godine, do 1986. sam prenosio gotovo sve njegove utakmice. Bio sam mu, onako, vrlo blizak, jer ja sam uvijek volio te momke koji su dolazili izvan Splita, dati im ruku kad treba. Mi imamo jedan tradicionalni ručak kod Šurjaka, malo rižota, dođu neki novinari koji inače nisu ljeti ovdje, i bio je uvijek on. I ovoga puta ga nije bilo, i tada Šurjak kaže da nešto nije u redu. Ja sam se onda raspitao, znao sam da mu je situacija vrlo kritična, ali ne da će se ovo dogoditi, jer smo očekivali da će ta operacija kod jednog vrhunskog liječnika u Dubravi uspjeti. Međutim, vidite, krvarenje, i onda druga operacija, i nije prošlo, rekao je Pezzi i otišao dalje u prošlost:

- A ono što sam ja doživio s njime, to trebam kazati u tri riječi. Poslije Vukasa i Jerkovića, po meni je treći igrač koji je najbolji u povijesti Hajduka. On je imao jednu izvanrednu tehniku, brzinu i izdržljivost. To da se nađe u jednom igraču jedna takva polivalentnost, to je raritet. To je dobro rekao Katalinić danas, on je dao najbolju izjavu o njemu, jer ga je vrlo dobro znao. To je bio igrač koji je jednostavno "grizao teren". Mi to kažemo i volimo takve igrače, i zato je to jedan veliki gubitak. On je imao dvije neispunjene želje, iako je imao dosta tragedija obiteljskih. Ja ne pamtim nekoga s takvom tragedijom, ali moram kazatim dvije neispunjene želje, jedna je Real iz Madrida, jer mu je Miljan Miljanić obećao da će ga transferirati.  Ljubo Barin je jedan divni čovjek, Šibenčanin vaš. Ja sam bio prisutan u kancelariji Ante Žaje, tajnika, kad mu je davao u kešu, milijun dolara sam prvi put vidio u životu, samo da potpiše da mu on bude menadžer i da ga vodi dalje. On je to odbio jer je imao obećanje Reala. Druga mu je velika želja bila, nakon što je završio Kineziologiju, a onda i Višu trenersku nogometnu školu, nakon što se razbolio. Imao je veliku želju doći u Hajduk. Bio je samo 147 dana trener, od odlaska Ćire do dolaska Luke Bonačića. Tako da mu se ta želja da dulje radi s Hajdukom nije ispunjena. Veliki gubitak, kažem vam, za naš nogomet.  Treba o njemu govoriti.  Ne jednu komemoraciju, nego 10 ih je trebalo prenositi, da mladi vide kakav je Hajduk bio u odnosu na vremena u kojima živimo, kaže Pezzi.