Pezzi: Nogomet bez struke, Split bez identiteta i Poljud koji se ne smije rušiti

Malo je osoba koje su hrvatski sport pratile iz takve blizine i kroz toliko desetljeća kao Edo Pezzi. Kao sportski novinar i radijski reporter svjedočio je brojnim važnim trenucima domaćeg i međunarodnog sporta, a njegov je profesionalni put neraskidivo povezan s Hajdukom, klubom koji je obilježio i njegovu mladost i novinarsku karijeru. Doajen hrvatskog sportskog novinarstva bio je gost emisije Romana Bolkovića "1 na 1".  

Odrastanje uz Hajduk, dugogodišnje praćenje kluba te više od pola stoljeća rada u sportskom novinarstvu pružaju jedinstvenu perspektivu na promjene koje su obilježile sport, medije i društvo.

Iskustvo stečeno kroz tisuće prijenosa, velika natjecanja i neposredan kontakt sa sportašima, trenerima i sportskim djelatnicima svjedoči o vremenu u kojem su terenski rad, povjerenje i temeljito poznavanje sporta bili ključni elementi novinarske profesije.

U razgovoru osvrnuo se i na pitanja profesionalne odgovornosti, odnosa prema informacijama i etičkih načela novinarskog rada.

Odrastanje uz Stari plac

Još od najranijeg djetinjstva život Ede Pezzija bio je neraskidivo povezan s Hajdukom i Starim placem. Odrastao je u Spinutu, svega nekoliko stotina metara od stadiona, u okruženju u kojem su nogomet i Hajduk bili dio svakodnevice.

- Ja sam se rodio i rastao u području stadiona Starog placa. To je Spinut, nekih 300 metara od stadiona. Tu mi je bila i osnovna škola, prisjeća se Pezzi.

Blizina stadiona omogućila mu je da već kao dječak iz neposredne blizine promatra igrače koji su tada predstavljali najveće zvijezde Hajduka i jugoslavenskog nogometa.

- Do škole je bio jedan biffe, gdje su na marendu dolazili Beara, Matošić, Vukas. Mi bismo bježali iz razreda samo da ih vidimo i dotaknemo, kaže.

Nogometno okruženje bilo je prisutno i u njegovu obiteljskom životu. 

- Otac je vodio restoran koji se zvao Hajduk, majka je radila u Hrvatskom narodnom kazalištu. To je zapravo bio moj dječji vrtić. Nije ga bilo kao danas, pa je cijeli taj prostor obilježio moje djetinjstvo i mladost, ističe.

"Ti sve znaš, pomozi mi sastaviti momčad“

Godinama poslije, kada je već radio kao reporter Radio Splita i surađivao s Radio Zagrebom, našao se u situaciji koju ni kao dječak nije mogao zamisliti.

Na jednom Hajdukovu gostovanju u Skoplju za mišljenje ga je zatražio čovjek kojem se nekada divio s tribina - legendarni Bernard Vukas.

- Bio je sportski direktor Bernard Vukas. Za mene najveći igrač Hajduka svih vremena. Na putovanju u Skoplje rekao mi je: ‘Slušaj, ti sve znaš, ja ne znam ove igrače. Molim te, pomogni mi sastaviti momčad protiv Vardara.’ pojašnjava.

Pezzi se prisjeća kako je prihvatio Vukasovu zamolbu i predložio određene promjene u sastavu.

- Rekao sam mu da ću pomoći. Uvrstio sam Matijanića i malo promiješao ekipu. Prvo poluvrijeme završilo je 0:0 i igrali smo jako dobro, kazao je.

No, prema njegovu sjećanju, tijekom nastavka utakmice trener je promijenio sastav, a susret je završio porazom Hajduka.

- Drugo poluvrijeme Nenković je izmiješao momčad i izgubili smo 2:0. Vukas je skoro poludio, prisjeća se Pezzi.

Ta epizoda na simboličan način pokazuje put koji je prošao - od dječaka koji je bježao iz škole kako bi vidio svoje nogometne idole do novinara čije je mišljenje o momčadi tražio jedan od najvećih igrača u povijesti Hajduka.

"Split između ponosa i neprihvaćanja uspjeha"

Na konstataciju da se u Splitu, možda više nego u nekim drugim sredinama, često osjeća nelagoda prema onima koji se izdignu iznad prosjeka, Pezzi odgovara bez mnogo zadrške. Smatra kako je grad tijekom godina izgubio dio identiteta i vrijednosti koje su ga nekada činile prepoznatljivim.

- Izgubilo se ono što je Split činilo Splitom. Ne znam dokle će to ići ni što će se dogoditi s mojim gradom, ali me boli duša jer znam vrijednosti tog Splita, kaže.

Govoreći o promjenama koje primjećuje, ističe kako ga posebno pogađa činjenica da brojni istaknuti sportaši i javne osobe više ne žive u gradu u kojem su ostvarili svoje prve uspjehe.

- Sramota je da najveće zvijezde splitskog sporta više ne žive u Splitu, smatra Pezzi.

Kao jedan od razloga vidi ozračje u kojem uspjeh često ne nailazi na poštovanje kakvo zaslužuje. 

U tom kontekstu prisjeća se i susreta s Đurđicom Bjedov koji ga je, kako kaže, posebno emotivno pogodio nakon dugog vremena.

Uspoređujući iskustva iz Splita i Zagreba, kaže kako ga i danas iznenadi način na koji mu ljudi pristupaju u hrvatskoj metropoli.

- Dođem u Zagreb i ljudi me zaustavljaju na ulici, traže autogram ili fotografiju. Kažu mi da sam uvijek bio korektan Hajdukovac, ali i korektan prema Dinamu. A meni je Dinamo naš klub. Ne mogu razvijati mržnju prema nekome. Danas se razvila mržnja, a to je ono što je najgore, ističe.

"Nogomet bez jasne hijerarhije i stručnosti"

Pezzi ističe kako i nakon više od šest desetljeća novinarskog rada i dalje osjeća potrebu govoriti ono što smatra istinom, unatoč promjenama u medijskom prostoru.

- Radim još uvijek, više iz entuzijazma, volonterski, i mi stariji pokušavamo govoriti istinu. Nakon 60 godina rada mogu reći da nikada nisam dobio više pozitivnih reakcija od ljudi koji razumiju sport, poručuje.

Naglašava i kako je tijekom karijere inzistirao na profesionalnoj distanci i odbijao bilo kakve utjecaje.

- Strahovito smo pazili na to. Dolazili su suci i menadžeri s molbama da ih se spomene, ali nema šanse, dodaje.

Govoreći o stanju u hrvatskom nogometu, smatra da su se izgubile jasne stručne i upravljačke strukture te da je sustav prepušten tržišnoj logici bez dovoljno kontrole.

- Imam dojam da je nogomet prepušten tržištu, pa se postavlja pitanje tko zapravo vodi sustav, kaže.

Kritičan je prema načinu upravljanja klubovima i nedostatku stručnosti, što, prema njegovu mišljenju, dovodi do ponavljanja istih pogrešaka.

- Dolaze ljudi bez znanja i iskustva i ponavljaju iste greške, ističe.

O modelu upravljanja u Hajduku kaže da ideja navijačke kontrole nije sporna, ali da nosi ograničenja u stručnosti i kadrovima.

- Nemam ništa protiv navijačkog upravljanja, ali tu nema dovoljno znanja ni veza za odabir pravih ljudi, navodi.

Zaključno smatra da je financijska stabilnost nužna za funkcioniranje nogometa, ali i da je ključ u pronalasku održivog modela kontrole.

- Bez novca nogomet ne može funkcionirati, ali treba naći model koji osigurava i kontrolu, zaključuje Pezzi.

"Poljud se ne smije rušiti"

Pezzi se snažno protivi ideji rušenja Poljuda, nazivajući takve prijedloge pogrešnima i neodrživima.

- Kad vidim tko je krenuo s akcijom da se taj stadion ruši, moram reći da veću glupost nisam čuo u životu, kaže.

Poziva se pritom i na stručna mišljenja, navodeći kako je, prema njegovim saznanjima, konstrukcija stadiona stabilna te da su mogući i značajno jeftiniji zahvati obnove.

- Utvrđeno je stručno da tribine mogu izdržati 175 tisuća ljudi, a krov se može popraviti za oko 20 milijuna eura. Nitko to ne želi dovoljno javno reći, ističe.

U raspravi o budućnosti stadiona kritičan je i prema ideji rušenja i gradnje nove infrastrukture na istoj ili drugoj lokaciji u Splitu, upozoravajući na prostorna i infrastrukturna ograničenja grada.

- Gdje ćete to raditi, na Brodarici? To su takve gužve da je to još veći problem, kaže.

Uspoređuje situaciju i s primjerima iz inozemstva, tvrdeći da se postojeći stadioni mogu prilagoditi modernim standardima bez rušenja.

- Gledajte što rade na Marakani u Beogradu – ruše atletsku stazu i prilagođavaju stadion. Sve se može riješiti, navodi.

Pezzi se pritom poziva i na iskustva iz Italije, navodeći slučaj Napulja kao primjer složenih, ali izvedivih prilagodbi postojećih sportskih objekata.

Naglašava i emotivnu dimenziju Poljuda, s kojim je, kako kaže, osobno i profesionalno vezan cijeli život.

- Tu sam proveo cijeli život do mirovine. Ne idem više na stadion, ali ovako nešto srušiti, to moraš biti slijep, zaključio je.