Nakon dvostruke krune nogometaša Dinama koji su osvojili prvenstvo i Kup, Petar Vlahov je u Studiju 4 ugostio trenera Modrih Marija Kovačevića i novinara Edu Pezzija.
Dinamo je ove subote zajedno sa svojim najvjernijim navijačima Bad Blue Boysima euforično proslavio dvostruku krunu ovogodišnjeg HNL-a, ali toliko dominantno i matematički suvereno da smo odavno analizirali "modre" krune i sjajne pojedince, ali posebno arhitektu i kreatora novog Dinama Zvonimira Bobana.
Ipak, nepošteno bi bilo ne istaknuti još jednu značajnu kariku u modrom lancu uspjeha bez koje ne bi ovosezonska pobjednička priča bila zaokružena, a to je trener Mario Kovačević.
- Ovo je slatki umor, zadnja dva tjedna bilo je malo previše slavlja, kad smo osvojili Kup i kad smo već osigurali prvenstvo, ali ovo sad u subotu s našim navijačima bila je jedna prelijepa fešta. Poslije smo se mi, igrači i stručni stožer, sami malo družili, organizirali zabavu, malo plesali, a od danas smo službeno na odmoru. S pripremama za novu sezonu krećemo 17. lipnja, rekao je Kovačević.
Što je bilo presudno da se Dinamo odvoji od ostatka lige i postigne prednost?
- Proljetni dio smo jako dobro otvorili, a kako je sezona išla, bili smo sve bolji i bolji. Bilo je nekih utakmica koje smo otvarali s minusom, ali mislim da smo sve te utakmice u nizu, mislim njih 23, 20 pobjeda, tri neriješene, stvarno nadigrali protivnike, što je meni jako bitno, postigli puno golova. Hajduk nas je jedno vrijeme pratio, ali poslije njihova dva-tri kiksa, mi smo se odlijepili i mirno i rutinski priveli prvenstvo kraju, kaže Kovačević.
Od "trenera za najmanje klubove" do "stručnjaka bez ega"
Je li nogomet dojam ili rezultat ili kombinacija jednog i drugog?
- I moja supruga, novinarka, koja je malo "otrovana" ovim mojim poslom, zna da to više nije dojam. Dojam je jedno, a sve ono što sam ja stekao o Mariju, kojeg apsolutno tada nisam poznavao, bilo je moje gledanje njegovih momčadi, kako one igraju. U tim momčadima je bilo reda, bilo je ponavljanja, odgovornosti, bilo je svega onoga što nema u mnogim našim momčadima, pa i u mojoj najvećoj životnoj ljubavi, Hajduku koji je mijenjajući trenere, ne znam jesu li govorili o strategiji, ali igra je postala slučaj, a ne red. Od mojih trenera, shvatio sam bit nogometne igre - ako nemate reda, ako nemate ponavljanje, nećete ništa napraviti. Ako igrači ne shvate što vi želite, to fenomenalno govori
Lino Červar u svojoj knjizi - ako ne počnu misliti kako treba, neće biti ničega. Kad je Dinamo gubio od Gorice, vidio sam da je to trenutak uigravanja, i nisam bio rigorozan kao neki novinari, pogotovo iz Zagreba što me čudilo, da su toliko rigorozni prema Bobanu, kaže Pezzi.
Kada je Dinamo pobjeđivao, osigurao proljeće u Europskoj ligi, čitali smo i slušali sljedeće naslove: "Kovačević je pošten radnik", "Stručnjak bez ega", "Napokon netko u Maksimiru ne glumi zvijezdu", "Jedan od rijetko uspješnih Dinamovih eksperimenata u zadnjih deset godina"... Kako svaka medalja ima lice i naličje, bilo je i ovoga kad bi momčad izgubila: "Nema europskog iskustva", "Trener za najmanje klubove", "Nije veliko ime za Dinamo", "Nije karizmatik"... Jedno vrijeme mediji su Kovačevića smjenjivali na dnevnoj bazi.
- Nije lako, ali ja sam tako odgajan, gledam i radim gdje mogu pomoći. Nekad je i meni žao da sam se s novinarima, neću reći svađao, ali nešto pravdao, ali mi je opet davalo snagu kada ti ljudi, kao što je Edo, daju podršku. Onda razmišljaš kako da bude što bolje u budućnosti, kaže Kovačević.
- Znam ja galamiti, znaju to moji igrači, ali ja u životu uvijek volim biti pozitivan, ali kad je rad, tu nema zezancije i to znaju svi koji sa mnom rade. Znam ja itekako zagalamiti tamo gdje treba. Imao sam dosad puno dobrih rezultata i to me držalo kad je bilo kritika. Znao sam da će doći dobri i lijepi dani, tako to uvijek bude u životu, rekao je trener Dinama.
"Rezultati dobrog rada kad-tad dolaze na vidjelo"
- I mi smo kao novinari imali problema, i nama su visili nad glavom i menadžeri, i suci, "daj reci neku riječ"... Trebalo je u svemu tome ostati čist. Mogu razumjeti kako je bilo Kovačeviću, jer je to uvijek najteže, izabrati onih 11, vi odgovarate za to. Zato sam i protiv toga da se soli pamet
Daliću. On izabire, on odgovara za rezultat i on će sigurno napraviti nešto što bi i njemu bilo dobro kao i našoj reprezentaciji. Mario je toliko skroman, a znam da je iz njega teško izvući riječi, pogotvo jer je oprezan za svaku riječ. Govorio sam mu prijateljski "budi malo i agresivniji, pazi kome možeš vjerovati". Njegova velika sreća je Zvone Boban.
Capello je jednom rekao "lako mi je kad iznad sebe imam čovjeka, predsjednika ili sportskog direktora, koji sve zna, kome mogu vjerovati i u kojega se mogu pouzdati". Ali, ajme onom treneru koji ima sto ljudi oko kluba, koji ti svi nešto govore i pričaju, a nikad ne znaš je li to ono da ti "netko zapinje nogu", kako mi u Dalmaciji kažemo. Ono što želim Mariju je da ostane ovakav kakav je, sa svojom obitelji i svojim kćerkama, i da nastavi mirno raditi. Rezultati rada, dobrog rada, kad-tad dolaze na vidjelo, kaže Pezzi.
- Prokletstvo u našem poslu je da možete puno toga pripremiti, ali na puno stvari ne možete utjecati pa se dogode loši rezultati. To je takav posao i što se tiče kritiziranja naravno da mi teško pada, rekao je Kovačević.
Jeste li u kojem trenutku sebi rekli "dosta mi je ovog Zagreba i Dinama"?
- Bio sam sretan čovjek i u manjim klubovima, kako sam radio u Dinamu, tako sam vodio i Strmec Bedenicu. Ja sam takav, znam da se možda nekad dobro ne snalazim, i sam sebi sam nekad dosadan i znam da nemam neki nastup, ali opet sam onakav kakav jesam - iskren uvijek, pošten, nisam nikad jedno govorio, a drugo radio. Nisam čovjek koji odustaje, nisam htio biti u Dinamu reda radi, nego sam htio rezultate i prije svega povjerenje Zvonimira Bobana koji mi je dao da vodim ovaj klub, da opravdam to radom na terenu. Znao sam da to dobro radim, solidno, ali sve okolo je bilo nekako negativno, bilo je tih trenutaka, ali nisam odustajao. Vjera u sve nekako mi je davala snagu da nastavim dalje i da će ovako biti na kraju, da ćemo se veseliti, kaže Kovačević.