Čustonja: U Zagrebu i Splitu gradimo drugorazredne stadione

Za novi stadion Maksimir kapaciteta 35 tisuća gledatelja i procijenjene vrijednosti oko 175 milijuna eura ne postoji analiza koja bi pokazala zašto je upravo taj kapacitet optimalan, rekao je u Studiju 4 stručnjak za strateško upravljanje u sportu prof. Zrinko Čustonja.

Upozorio je i da UEFA-ina četvrta kategorija sama po sebi ne govori ništa o ekonomskoj održivosti stadiona te da bi Maksimir prema FIFA-inim kriterijima ostao ispod razine najvećih stadiona.

"Kapacitet od 40 tisuća je granica ozbiljnog stadiona"

Zrinko Čustonja je rekao da u javnosti nedostaje rasprava o ekonomskim i strateškim pitanjima vezanima uz izgradnju novog stadiona.

- Ne postoji nikakva analiza i to je najžalosnija činjenica u cijeloj ovoj priči. Nitko nije jasno odgovorio zašto 35 tisuća, a ne 25 ili 45 tisuća. Meni se čini da se do tog broja došlo odokativno. Radi se o analitičkoj i intelektualnoj lijenosti, rekao je.

Dodao je da se često ističe kako bi novi Maksimir trebao zadovoljiti najvišu, četvrtu UEFA-inu kategoriju, ali da taj podatak sam po sebi ne govori mnogo o isplativosti stadiona.

- Najčešće se spominje UEFA-in standard i kaže se da će stadion biti četvrte kategorije. Ali to suštinski ništa ne znači po pitanju ekonomske isplativosti, održivosti ili broja gledatelja. Istu kategoriju mogu imati novi stadion u Kranjčevićevoj, Rujevica, stadion u Varaždinu ili Camp Nou sa sto tisuća gledatelja, istaknuo je Čustonja.

Prema njegovim riječima, u slučaju Maksimira trebalo bi više pozornosti posvetiti i FIFA-inim kriterijima, koji više uzimaju u obzir kapacitet stadiona.

- FIFA-ina kategorizacija možda bi u kontekstu Maksimira trebala biti još važnija. Ona se temelji na broju gledatelja i stadioni iznad 40 tisuća mjesta ulaze u prvu kategoriju, dok su oni ispod toga u drugoj. Možemo reći da gradimo drugorazredni stadion u Splitu i na Maksimiru. To je možda najžalosnija činjenica, rekao je.

Čustonja smatra da je granica od 40 tisuća mjesta važna jer takvi stadioni mogu konkurirati za najveće klupske i reprezentativne događaje.

- Četrdeset tisuća je granica ozbiljnog, velikog stadiona koji dopušta odigravanje najvećih natjecanja i u klupskom i reprezentativnom nogometu. Netko će reći da je to megalomanija, ali ovdje prije svega nedostaje ozbiljna analiza, poručio je.

Sadašnje zadovoljstvo planiranim stadionom usporedio je s kupnjom zastarjele tehnologije samo zato što je postojeće stanje još lošije.

- To je kao da danas kupite crno-bijeli televizor i jako ste sretni s njime jer je trenutačni televizor crno-bijeli, ali pola ekrana se ne vidi. Razumijem hrvatsku frustraciju jer imamo ovo što imamo. To je ispod svakog standarda, zaključio je Čustonja.