Fish and chips, ali s rižom

Iz davne mladosti sjećam se opskurnoga restorana-birtije K potoku. Ispod zida, nadomak Dolcu. Bila je to nekada vrlo siromašna četvrt. Između ostaloga, u jelovniku se moglo naći, doslovce je pisalo, bakalar od šarana.

Najbolji kraj Jo'berga je Sandton, s ogromnim novim shopping mallom, kažu najmodernijim južno od polutnika. Fantastični preskupi dućani, draguljarnice, roba iz čitavoga svijeta. I stotine restorana. Uz Mandellin trg smješteni su oni bolji i puno skuplji, uglavnom za turiste. Jedan drži i janjetinu s ražnja. Za 350 kuna jedeš koliko možeš, sam si trgaš meso. Čim se jedan janjac pojede, stiže već drugi. Za ljude normalnijih prihoda postoji Food Corner, s dvadesetak restorančića. Talijanski, afrički, orijentalni, KFC, kebab, kineski… Nešto između luksuza i svakodnevnice bio bi Ocean Basket, prilično velik restoran na dva kata. Za vrijeme ručka gotovo je nemoguće naći mjesta. Menadžer je Mihailo, rođen u Sofiji.

Nakon gde si be bratko, stol za drugare od Kroacija odmah se našao. Kaže da malo živi ovdje, malo u Londonu. Ovdje su plaće veće, u Engleskoj je sve jeftinije. Ocean Basket je lanac sa 150 restorana po Južnoj Africi, počinju otvarati širom Europe, a kreću od Londona. Velike kozice s gradela, ostrige iz pećnice, odrezak od lignji… Cijene pristojne. No najbolje ide fish and chips, izvorno engleska kombinacija, friganoga fileta bakalara s prženim krumpirićima kao prilog. Ovdašnji fish and chips zgodno je serviran u vrućoj aluminijskoj tavi, samo uz prženoga oslića dobijete rižu! Za tridesetak kuna, tko bi prigovarao.

Uz Food Corner vrhunska galerija s kozmetikom. Jedan dućan vodi Ljuba, magistrica farmacije, koja je s mužem i sinčićem u strahu od ratnih truba, prije 20 godina iz Beograda došla ovamo. Najviše priča o susretljivosti ovdašnjih ljudi. Nakon godinu, dvije nitko te ne doživljava kao stranca, kaže. Bili su prošloga ljeta u Puli. Fantastično, ali brate skupo. Nigdje nije pojela, kaže, bolju pizzu, nego tamo, kod boksača Pere Tadića. Kozmetika ide dobro, Svjetsko prvenstvo nije baš nešto povećalo promet. Prodavačice su prekrasne. Vitke, visoke za razliku od većine Južnoafrikanki, ali nas je Ljuba odmah, ničim izazvana, upozorila: Da, lijepe, ali i vrlo opasne. Nekoliko ih je u zadnjih par godina umrlo od AIDS-a. Nakon toga, prodaju li samo kozmetiku, nije imalo nikakvoga smisla pitati.

Južna Afrika jedan je od najvećih proizvođača dijamanata na svijetu. Draguljarnice su najveći objekti Sandton centra. Sada su u modi tanzaniti, modro i ljubičasto drago kamenje kojeg ima samo na jednom mjestu na svijetu, ispod planine Kilimandžaro, nastalo nekom davnom  vulkanskom erupcijom. Tanzanit je deset tisuća puta  rjeđi od dijamanta, a pretpostavlja se da će ga za desetak godina sasvim nestati. Cijena u izlozima nema. To me najviše brine. Vjerojatno neće biti ništa od ove  prigode života. Ipak, Rožman, Iljadica i ja idemo sutra kod Jacka Friedmana, najpoznatijega afričkoga draguljara i trgovca dijamantima. Razgledavati naravno, mada to nećemo odmah priznati, u nadi da oni pak nemaju pojma o našim plaćama i kreditima, pogotovo ne o prijetnjama o smanjenju pretplate.