Talijansko-francuski afrički debakl

Ako čega manjka na ovome Mundijalu, to definitivno nije dramatičnost. Utakmice se rješavaju doslovce u posljednjim trenucima. Slovenci su tragično napustili SP, osjetivši kako je nama bilo u Beču protiv Turaka. Utakmica je završila, bili su u osmini finala, ali dok su kretali prema svlačionici Landon Donovan dao je gol Alžircima i sve se stubokom promijenilo… Ima tu, doduše i neke nogometne pravde, ako se sjetimo onog suca iz Malija, bio je Amerima baš protiv Slovenca poništio najregularniji gol na svijetu.

Australci su pak pobijedili i na taj način čekirali avionske karte za Sydney, odnosno za Beograd. Izbornik, kako ih od milja zovu, Orlova, Radomir Antić osuo je drvlje i kamenje na suca utakmice, očito zaboravivši kako je španjolski arbitar Undiano masakrirao Nijemce u utakmici sa Srbijom. Inače, Antićeva druga domovina je baš Španjolska, u prisnim odnosima je s predsjednikom saveza, svemoćnim Angelom Mariom Villarom, a za Undiana u kuloarima kažu da je čovjek od najvećega Villarova povjerenja.

Gana je, dakle, prošla u drugi krug, kao jedina afrička zemlja. Zanimljiva analiza bi se mogla napraviti i na osnovi ekonomskih mogućnosti i nogometa. Od zemalja s Crnoga kontinenta koje su se plasirale ovdje, najveći bruto nacionalni proizvod ima Južna Afrika, 12 i pol tisuća dolara po stanovniku. Slijedi Alžir s još uvijek visokih 7700. Nigerija, treća po mnogoljudnosti uopće ovdje, nakon Sjedinjenih Država i Brazila, s Ganom drži treću odnosno četvrtu poziciju, oko 2300 dolara, dok su na dnu Kamerun i Obala Bjelokosti, tek s nešto više od tisuću dolara po stanovniku godišnje.

Nije stvarno u šoldima sve, jer od današnjih suparnika Brazil ima 2 i pol puta manji BNP od Portugala. Nogometno toga nema niti u tragovima, a u tom srazu ima još dosta simbolike. Novi svijet protiv staroga, Brazil je gotovo 3 i pol stoljeća bio portugalska kolonija, igraju u Durbanu na obali Indijskoga oceana, gdje se na Božić 1497. iskrcao Vasco da Gama i tu pokrajinu nazvao Natal, tj. Božić na portugalskom. A i mnogi drugi parametri u odnosu kolonizatora i kolonije su se promijenili. Danas brazilska ekonomija jedna je od najbrže rastućih na svijetu, dok Portugalci muku muče negdje na začelju Europske unije.

Priča o kolonizatoru tu ne završava. Francuzi su ovdje doživjeli debakl, bio je to afrički Dien Bien Phu francuskoga nogometa. General Nguyen Vo Giap na čelu vijetnamskih snaga 1954. razbio je francuski ekspedicijski korpus. Golema većina francuskih vojnika, elitnih padobranaca kod Dien Bien Phua je zarobljena. Francuzi su zauvijek protjerani iz Indokine, a prvi put je u povijesti neki oslobodilački pokret u odlučujućoj bici porazio neku modernu zapadnu vojsku.

Teško je ustvrditi da se povijest ponavlja, ali francuski afrički ekspedicijski nogometni korpus potučen je do nogu i to baš na kontinentu gdje su imali najviše kolonija, u Africi gdje je njihov nogomet još sasvim nedavno bio pojam i nepobitna kategorija. Danas svjetske prvake iz 98' lupa tko stigne. Talijanska priča ima puno dodirnih točaka. Nogometni debakl svjetskih prvaka ovdje je još i veći, a repovi prošlosti koje vuku ništa manji. Povijesno, francuski Dien Bien Phu za Talijane je Avda, iz rata s Abesincima iz pretprošloga stoljeća, kada je njihov afrički ekspedicijski korpus kod Avde prigodom osvajanja Etiopije praktički desetkovan. Doduše, poslije uz Mussolinijevo geslo da je obveza Italije civilizirati sve Afrikance, osvojena je Etiopija. Civilizacija se provodila uz  pomoć bojnih otrova, a Viktor Emanuele Treći proglašen je carem Etiopije. Talijani i Francuzi odigrali su zajedno šest utakmica ovdje, bez pobjede, a ne da se nisu plasirali, nego nisu zajedno sakupili bodova dovoljnih za jedan prolaz u osminu finala.

Naš pak izbornik Slaven Bilić gledao je ovdje sve utakmice Grka, ali pod Rehhagelom, no grčki izbornik je demisionirao, novi će najvjerojatnije biti Fernando Santos, Portugalac, drukčijih pogleda i nogometne filozofije. Lakše ili teže u našoj kampanji na Euro 2012? Teško je reći. Osnovno pitanje hoće li portugalski stručnjak koji je do sada vodio solunski PAOK, i koji je u Grčkoj izabran za trenera desetljeća, moći zadržati defenzivnu disciplinu s kojom su Grci osvojili naslov kontinentalnih prvaka, ali i prošli teške kvalifikacije za ovo Svjetsko prvenstvo. Načelno oni većinom imaju igrače čiji klubovi, posebno u grčkom prvenstvu, gaje napadački nogomet. Rehhagelova nogometna dekadencija donijela je velike uspjehe, kao i u životu destrukcija stoji puno manje od stvaralaštva. Grčki pak nogomet, na svjetskoj razini izgledao je doslovce kao ekonomija im unutar Europske zajednice. Zapravo jedva čekam da europske kvalifikacije počnu.

A na Svjetskom u Južnoj Africi domaćin je ispao. Od afričkih reprezentacija ostala je Gana. Atmosfera je na neki način ipak spašena. Prvenstvo se i dalje odvija tečno, a s komplimentima organizatorima rastu i apetiti. Već je najavljena nova kandidatura, i to za Olimpijske igre. A valjda si Afrika može još i tu sitnicu priuštiti.