Tečna afrička organizacija

Ispratili smo preksinoć Francuze, kakva li će samo imena napustiti Svjetsko prvenstvo, bez ispaljenoga metka, bez, zasad, postignutoga gola. Neka viša nogometna pravda zbog one Henryjeve ruke koja je eliminirala Irce? Ogromna individualna kvaliteta, a momčad im igra tužan nogomet. Doduše postoji još neka teorija, no teško da bi netko mogao i pomisliti da će Urugvaj i Meksiko nešto riskirati - remi i jedne i druge vodi u drugi krug.

Kao kolateralna žrtva u paketu idu i Južnoafrikanci. Šteta radi atmosfere. Kažu da nesreća stiže u dugačkoj koloni, afričkim momčadima, pred njihovom stvarno fanatičnom publikom, uz to ide dosta slabije od očekivanoga. Nigerija nikada lošija, čak s nekim francuskim sindromom zvijezda i kolektiva, Japanci su pobijedili Kamerun, Slovenci Alžir.

Entuzijazam će pasti, vuvuzele će utihnuti, iako su se već ovdje dosjetili. Budući da je sve više zabrana, vuvuzele zamjenjuju kuduzele, također pojednostavnjene plastične imitacije nekoga puhačkog instrumenta koji nije ravan nego zakrivljen. U odgovoru na pitanje kakva je zapravo razlika, čula se i nota uvrijeđenosti. Pa vuvuzela je truba, a kuduzela rog, sličan rogu kudu-antilope.

A što se tiče zvuka, odnosno kako bi ovdje pretenciozno rekli glazbe, meni su obje podjednako grozne. Eliminacijom Bafana Bafana reprezentacije zamjerke organizatoru sigurno će rasti.

Čitam komentare u kojima se kolege žale da im je hladno, da je pao snijeg i to na obližnjim planinama, da se po Južnoj Africi ne smije upravljati automobilom pod utjecajem alkohola, da je skupo, da je Johannesburg daleko…  Daleko od čega? Pa bio je SP u Koreji i Japanu, bit će u Brazilu. Ili je'l možda Argentincima bilo blizu prije četiri godine doći u Njemačku?

A što se tiče skupoće, trebali ste vidjeti što li su samo Talijani napravili na Olimpijskim igrama u Torinu,  ili Grci u Ateni. Prvenstvo do sada teče tečno, organizacija je više nego solidna, nije bilo nekih većih ekscesa što se tiče kriminala. Svi su vrlo ljubazni, spremni pomoći, nema onih histeričnih kontrola s prevrtanjem džepova i skidanjem cipela.

Moram se pohvaliti da policajci nisu onako kruti, da se ne pridržavaju striktno propisa, da možda čak  reportere doživljavaju kao neku vrstu partnera, doduše s drugačijim opisom radnih zadataka i ovlasti. Rožmanu i meni su uštedjeli pola sata pustivši nas da se, bez adekvatne akreditacije, provezemo kroz stadion, i to za vrijeme utakmice Argentina - Koreja. Nezamislivo na nekoj drugoj velikoj priredbi.

Zapravo nakon tjedan nogometa po Africi imam samo jednu ozbiljnu zamjerku. Ovdje nema hrvatske nogometne reprezentacije.