Križari u Africi

Iz robota desno, iza robota lijevo… Ljubazno me upućuju kada se tu i tamo izgubim. Moji ovdje doduše  tvrde da toga ima puno više nego želim priznati, ali za ovakav grad, za vožnju lijevom stranom, stvarno zanemarivo.

Uglavnom mi upute ne pomognu, nikakvoga robota uz niti na cesti.

Što bi li im na engleskom, najčešće broken engleskom, robot moglo značiti.
Rječnik, izvan onoga što i nama robot znači, ništa smislenoga nije ponudio i tek mi je treći dan sinulo. Neki napad djetinje mašte najvjerojatnije: Tri oka, glava, dugački vrat, blešći crveno, žuto i zeleno…

Semafor, da semafor je robot, vrlo logično zapravo. Ovako prosvijećen jedva čekam novi johanesburški zalutanac.

Sandton je najotmjeniji dio Joboa. A naj toga naj je Santon City.  Kada sam u agenciji  pitao što je to od crvenokose službenice sam dobio pomalo uvrijeđen odgovor: Najveći i najljepši Shopping Mall južno od ekvatora.

Mogao bi biti u Londonu ili na Manhattanu. U središtu je Mandela Square, s velikim brončanim kipom najslavnijega Afrikanca.

Stotine restorana i kafića, sve prepuno navijača. Šareno da ne može bit šarenije. Nema doduše crveno bijelih kvadratića što ih negeometrijski zovemo kockicama.
96. sam u Notinghamu na EP-u bio u najstarijoj birtiji na svijetu. Pub  "Old trip to Jerusalem" stoji tamo praktički nepromijenjen od početka 12. stoljeća. Stropovi i ulazi jedno 30 cm niži od današnjih. Vjerojatno su i ljudi u to doba  bili toliko u prosjeku niži. Na zidu zanimljiv tekst o tome kako su se tu križari okupljali uoči odlaska u Svetu zemlju.

I na Mendelinom trgu više križarskih uniformi.

Londončani, njih desetak, naravno s kriglama pive u ruci, vratili su se iz Bloemfonatina, gledali su remi s Amerikacima. 

Stanly, čvrste građe s jedno 45 na plećima, dvadeset godina je igrao u nižim engleskim ligama. Odmah sam pogodio da je bio u sredini terena, s tom građom sigurno je mogao puno trčati.

Nije bio previše nezadovoljan. "Glavno da nismo izgubili".

Malo sam ga bocnuo s pitanjem o vrataru Greenu.  Vid mu je očito odličan jer je na mojoj je akreditaciji uspio  pročitati sitnim slovima Croatia:  "Ej, bio sam ja u Zagrebu, i vidio uživo onaj Robinsonov krtičnjak. Nemamo u Engleskoj jednostavno sreće s vratarima".

Oni su nam zatvorili put ovamo, mi smo njih izbacili s Eura. Pomirba je pala ispod Mandlinoga kipa, uz obećanje da u slijedećim kvalifikacijama nećemo više u istu grupu.

 Inače ovaj Sandton trgovački centar je papreno skup. Dosta skuplji od zagrebačkih, što nije baš tako lako.

Recepcioneri ovdje zarađuju 2000 Randa mjesečno, oko 1600 Kuna. A kila kruha je 12, litra mlijeka 15 R. Kg janjetine 90, staklenka kiselih krastavaca 35.  Ručat u restoranima ne možeš bez 150 R.

Kako li uspijevaju uz ove cijene preživjeti s takvim primanjima objasnila mi je blagajnica u samoposluživanju, lijepoga lica,  prekrasnih zubiju, ali kao i većina žena u Južnoj Africi, dvostruko teža od onoga što bi objektivno mogla dozvoliti njezina visina.

"Ovdje dolaze kupovati samo turisti i rijetki koji si to mogu priuštiti. Ja živim u Alexandriji, tamo je sve i tri puta jeftinije".

Jedino nije rekla kako tamo otići, ili ono još važnije, kako se od tamo čitav vratiti. Alexandrija je jedan od najozloglašenijih Townshipa Joboa.  Nije najveći.  Na primjer Khayelytsha, između aerdoroma i Cape Towna, procjenjuje se da broji čak 450 000 stanovnika. Uglavnom žive u tzv shack-ima, straćarama od lima ili kartona. Kada rano ujutro slijećete čini vam se da su sa zemlje u vas upereni neki superjaki reflektori, no to zapravo limeni krovovi blješte na suncu.

Blještavilo bijede, rekli bi zlobnici.

Nema vodovoda niti kanalizacije, vlada im je nedavno sagradila javne sanitarne čvorove, ali su ih stanovnici u nekom napadu gnjeva sve odreda srušili. Uz najbolju volju nisam uspio shvatiti zašto, mada racionalni razlog možda i ne postoji.

No s druge strane, kaže mi Slaven Rupčić, Zagrepčanin, koji je živio ovdje 20 godina i čija tvrtka je ozvučila najnoviji stadion u susjednoj Namibiji, da je normalna pojava da inženjer u boljoj tvrtki zarađuje po 10.000 dolara mjesečno, čega se Europljani mogu tek sa sjetom sjetiti iz onih zlatnih vremena, prije nego što su Euri zamijenili marku.

Što se tiče nogometa Slovenci su pobijedili, Srbijanci izgubili, Nijemci natrpali Australce. Srbija u drugi krug sad jedino može ako pobjedi Njemačku.

Igraju u petak.  13,30 nije baš televizijsko vrijeme, ali slušajte nas na dobrome starome radiju. Ne samo tu, sve utakmice Mundijala prenosimo na valovima našega drugoga programa.

Ognjen Naglić