Lopta kao univerzalno oružje

Što južnije, kažu, to tužnije.

Što južnije, to više više ritma, rekao bih ja, nakon sinoćnjega koncerta u Sowetu. I više strasti i oduševljenja.

I stotine tisuća bogom danih plesača.

Lani u Cape Townu, nakon izvlačenja, uz jednu oceansku atlansku plažu bila je velika zabava, plesni podij je bio iznad vode, a najviše smijeha izazvao je najpoznatiji južnoafrički zabavljač i voditelj. Kad se zabava zahuktala, on je pomalo skrušeno zamolio: "Ah, vi bijelci, dajte nemojte, molim vas, nikada više plesati". 

Nezamislivo prije još samo petnaestak godina, jednako kao što se u grobu okreću oni koji su Nelsona Mandelu, jer je bio ustao protiv apartheida, držali 27 godina u zatvoru.

A sada crna Afrika organizira Svjetsko nogometno prvenstvo! 

Atmosfera je kao uoči Mandelina puštanja na slobodu, kažu ovdje. Nama, koji to nismo doživjeli, sasvim je jasno da se događa nešto veliko. Oduševljenje nadmašuje sve što sam vidio. Deseci, možda i stotine tisuća Afrikanaca s plastičnim trubama stvaraju neopisivu buku, zovu ih vuzulele, ples počinje već od najranijih sati, a prvenstvo još i nije počelo.

Buka je nesnosna, kažu da podsjeća na riku krda slonova. Vuzulele ima i jednu dobru stranu. Možete zaboraviti na mobitel. Nitko nikoga ne čuje, crvenih lica svi urlaju, svaki u svoj uređaj, a buka se samo povećava. Netko je to zgodno nazvao Sretnim kaosom.

A što li će tek biti danas na velikom stadionu u srcu Soweta, nekada najsiromašnijega dijela Johannesburga. Soweto je zapravo akronim za jugozapadno predgrađe (SOuth-WEst-Town), no nije to više ni toliko siromašno područje. Usto, Soweto je izgubio nekadašnji imidž najopasnijega dijela Afrike. 

Preksinoć sam opet zalutao, ovaj put po noći. Napravio sam dvadesetak kilometara, sam u autu, uglavnom po slabo osvijetljenim kvartovima. Uglavnom oko kuća visoki zidovi s bodljikavom žicom, pod naponom. Ovo je otmjeni dio grada, ali me pravi strah ulovio kada sam došao u četvrt bez zidova i ograda. Kroz glavu su mi prolazila sva ona upozorenja da se na semaforu po noći ne smije stati, da u neke dijelove grada ne ulazi ni policija, da mnogi drže duge cijevi u automobilu na vidljivom mjestu.
I tako, ipak sam stao na jednom semaforu, kraj jednoga vremešnoga Golfa, za čijim volanom nisam ugledao nekoga strašnoga noćnoga razbojnika ili Zulu ratnika nego plavušu mlađih godina koja je mirno palila cigaretu. Bio sam posramljen, ali i sretan. Nestao je čitav strah.

E, kamo može superoksid, mogu i ja!

Za ovdašnje ljude SP bi trebao biti nova afirmacija, čak neformalno priznanje, dokaz da Afrika nije samo bolest, glad, rat i kriminal. I da su crne mambe, čiji ugriz ima otrova za dvije nogometne momčadi, i udavi ubojice više plod mašte razigranih pera novinara svjetskih tabloida.

Može li nogomet pomiriti različitosti zapadne i afričke kulture, je li fenomen lopte toliko snažan. Nogomet ipak nije život. Neki će pak reći - on je više od života!
U svakom slučaju golem izazov i za organizatora i za FIFA-u. Dodjeljivanje  najatraktivnijega natjecanja na svijetu Južnoj Africi moglo bi imati dalekosežne pozitivne posljedice. Ako sve uspije, govorit ćemo o snazi nogometne lopte kao univerzalnoga oružja.

Danas napokon počinje nogomet, prva utakmica Južna Afrika - Meksiko, na otvaranju se očekuje i sam Mandela. Nije sasvim sigurno, ipak, 92 su mu godine, trećinu od njih proveo je po zatvorima…

Navečer okršaj Francuza i Urugvajaca, reprezentacije koja bi mogla biti veliko iznenađenje prvenstva. Diego Forlan i Luis Suarez mogu svakome zabiti.

Nadamo se i vjerujemo, ipak bojazni i strahovi su ovdašnja realnost, sve je moguće, no u jedno sam siguran. Po atmosferi, po strasti i oduševljenju ovo prvenstvo će biti nešto dosada neviđeno.

Ognjen Naglić