Petrinjski nogometaš stoljeća: Idu mi suze na oči

Marijan Vlak, istaknuto ime zagrebačkog Dinama, ranije u igračkom, kasnije u trenerskom smislu, ali i nogometaš stoljeća u Petrinji, proglašen 2010. godine, gostovao je u emisiji Sport i glazba Hrvatskog radija. O razornom potresu koji je zadesio njegov rodni grad 29. prosinca, životu u Petrinji te sportu u ovim teškim vremenima, s njim je razgovarao Lovorko Magdić.

Kako ste doživjeli ove nesretne dane za Petrinju i Banovinu?

- Bio sam šokiran. Kad sam vidio slike i snimke svega što se desilo u Petrinji, ostao sam bez teksta. Tamo gdje sam proveo mladost, svega je nestalo u desetak sekundi. Kad sam drugi dan nakon potresao otišao u Petrinju, vidio sam koliko je to zapravo strašno i kakve su posljedice.

O rodbini i prijateljima u Petrinji...

- Moji roditelji su umrli davno, prije desetak godina. Imamo obiteljsku kuću koja je nešto stradala, ali ne puno. Teško je bilo što opisivati, svi su manje-više stradali na neki način, ali su ostali živi. No, posljedice su ostale, ljudi su psihički pali, to je vrlo stresno razdoblje i posljedice će ostati još dugo, dugo vremena.

Srce grada je nestalo...

- Ja sam vrlo rano otišao u Zagreb, kao klinac s 13 godina otišao sam u Dinamo, pa sam se ponovno vraćao u Mladost. Petrinja je meni puno značila, tamo sam završio gimnaziju, znači mi i danas. Kao klinac sam gotovo svaki dan išao iz Zagreba u Petrinju, tamo mi je bilo društvo, tamo mi je bilo sve... Kad se svega toga sjetim, da danas toga nema, ostanem bez teksta. Ostale su krasne uspomene, ali nadam se da će se sve to prebroditi i da će Petrinja opet biti onaj lijepi gradić kakav je bio. A moji osjećaji prema Petrinji neće me nikad napustiti.

Legendarni vratar Modrih nada se boljim vremenima...

- Odmah nakon potresa, u početku, bio je kaos, no teško da se sve može posložiti u dan-dva. Bilo je teško da odmah funkcionira sve kako treba, sada je već bolje i stvari se popravljaju iako nije idealno. Ono što je najveći problem je da i danas neki ljudi nemaju krov nad glavom i nemaju kvalitetan smještaj. Bit će teško to prebroditi, ali mi smo prebrodili puno toga, i rat, pa ćemo i ovo. U ovaj dio Hrvatske najmanje se ulagalo i nadam se da će sada Petrinja i cijela okolica izvući maksimalno i da će se to sve preokrenuti te da će stvari krenuti na bolje.

Mnogi ne žele napustiti Imate li predodžbu u kojem pravcu bi ova priča mogla ići? Neki ljudi ne žele napustit

- Starije ljude je teško odvojiti od njihove kuće, imaju životinje koje moraju uzdržavati. Tko će se o tome brinuti ako oni odu? S druge strane, mladi ljudi ne vide perspektivu, jer nema posla. Po meni je ključho da se paralelno popravljaju kuće, ali i da se osigura ljudima da rade, da od nečega žive... Država mora naći sredstva da se pokrene neka proizvodnja, ljudi ne mogu živjeti od zraka.

Kako će se sve ovo odraziti na sport u Petrinji i okolici?

- Osim potresa, sport općenito koči i koronavirus. Što se tiče korone, ne znam kako će klubovi u nižim ligama funkcionirati. Nekad su u manjim gradovima neki privredni subjekti mogli malo pomoći u financiranju klubova, ali ovoga trenutka i ti ljudi koji imaju svoje firme bore se da opstanu. Ulaganje u sport, odnosno funkcioniranje sporta bit će vrlo problematično u periodu koji dolazi.

Prije 11 godina Marijan Vlak proglašen je nogometašem stoljeća u Petrinji.

- Za mene je to veliko priznanje, kad tako nešto dobijete, ali kad vidite što se sada desilo, onda je teško o bilo čemu drugom razmišljati, idu suze na oči...

O Dinamu i hrvatskom nogometu...

- Dinamo je završio sezonu jako dobro, ima dobru perspektivu što se tiče momčadi. Ima svijetlu budućnost i objektivno dobre šanse da prođe dalje u Europi, iako protivnik nije bezopasan, a u prvenstvu je sigurno najbolja hrvatska momčad. U Hrvatskoj se igra vrlo dobar nogomet bez obzira na nedaće i hrvatski nogomet je na dobrom putu prema naprijed unatoč trenutnim uvjetima.