Kukoč: Kupovali smo videokazete i proučavali Birda i Magica

Interes svjetske javnosti za Chicago Bullse narastao je do nevjerojatnih razmjera zbog dokumentarne serije "Posljednji ples", čiji se izlazak "savršeno" poklopio s karantenom zbog pandemije koronavirusa, što je dodatno "napumpalo" zanimanje za njega.

Tako je i Toni Kukoč, u stručnoj anketi Sportskih novosti jučer izabran za drugog najboljeg hrvatskog košarkaša svih vremena, odmah iza Dražena Petrovića, na službenom Twitteru NBA lige odgovarao na pitanje ljubitelja košarke.

Odrastajući u Europi, kakav pristup ste imali NBA ligi. Jeste li imali košarkaškog idola u mladosti?

- Kad sam  sredinom 80-ih počeo igrati košarku nismo imali prilike gledati prijenose iz NBA lige, pa smo kupovali videokazete s Larryjem Birdom, Magicom Johnsonom i drugim igračima, poput Michaela Jordana, koji je tek počinjao NBA karijeru. Gledali smo ih puno puta, proučavali bi njihove poteze i način igre. Ako se dobro sjećam, prve utakmice koje sam gledao u prijenosu bila su finala između Detroita i Portlanda te Detroita i Lakersa. Očito, nakon što su me Bullsi izabrali, počeo sam pratiti njih, gledao sam sva njihova finala, prvo protiv Lakersa, a zatim Portlanda i Phoenixa. Budio bih se u dva, tri, četiri sata ujutro. Uviijek sam jedva čekao te utakmice, jer sam znao da bi mi ti dečki mogli biti suigrači ako se odlučim na odlazak u NBA ligu, rekao je Kukoč.

Na pitanje smatra li Bullse iz sezone 1995./1996., koji su završili regularnu sezonu s rekordnim omjerom 72-10, najboljom NBA ekipom svih vremena, Toni kaže:

- To nije pitanje za mene, ima stručnjaka koji to mogu bolje odgovoriti. Sretan što nas stavljaju u tu kategoriju. Bile su tu sjajne generacije Lakersa i Bostona, sad imamo Golden State Warriorsi. Volio sam biti dio te momčadi, pune drukčijih tipova ljudi koji su se ujedinili u istom cilju u sezoni koja je ispala jedna od najboljih u povijesti, kaže.

U svojoj prvoj sezoni pogađao je dosta šuteva za pobjedu. Koliko mu je to podiglo samopouzdanje i povećalo prihvaćanje od suigrača?

- Kad sam došao u Bullse krenulo je dramatično i tužno, Michael je tog ljeta izgubio oca i otišao. Od prvog dana sam se povezao s većinom momaka, razgovarali smo o budućnosti bez Michaela i o novoj sezoni. Scottie Pippen mi je najviše pomogao, posebno u prve dvije sezone, ali i Paxson i Cartwright, Armstrong i Grant su mi također pomagalo. Bilo je zabavno igrati sa svima njima. Pogađanje šuteva sa sirenom? Ne znam zašto, ali trener Jackson dao mi je nekoliko prilika na početku sezone, vjerojatno zato jer je imao osjećaj da ih mogu pogoditi s obzirom da sam i prije dolaska u Chicago igrao velike međunarodne utakmice. Srećom sam ih i pogađao. Bio mi je to velik poticaj u samopouzdanju i igrao sam sve bolje, sve sam više osjećao da me suigrači traže u igri.

Što mu je bila najveća promjena od dolaska u NBA ligu?

- U NBA ligi igralo se snažnije i brže, igrači su bili jači, igralo se više utakmica. Morao sam naučiti igrati različite pozicije. U Europi sam uglavnom igrao na "dvojci" ili "trojci", a u Bullsima sam morao učiti igru leđima prema košu, na "četvorci" ili čak centru, pa sam morao ojačati i dobiti nešto kilograma.

Zašto je Phil Jackson tako velik trener?

- Volio sam igrati za Phila. Bio je jedan od najboljih, vjerojatno i najbolji trener kojeg sam imao. Zašto je bio tako dobar? Svakom igraču pristupao je ne samo kao igraču, nego prvenstveno kao osobi. Pokušavao nam je ući u glavu, vidjeti što nas pokreće, ali je i tražio točku pucanja, da vidi hoćemo li reagirati pozitivno pod pritiskom. Svaki trening i utakmicu je tražio punu koncentraciju. Kao Europljanin, imao sam problema shvatiti indijansku kulturu koju je on volio, ali donekle sam shvaćao Zen. Volio sam igrati "triangle", Phil mi ga je odlično objasnio, a on i Tex Winter smislili su mnoge varijante. I danas mislim da je to najbolji sustav igre u kojem sam ikad igrao, zaključio je Toni.