Igrači o Rudiću: Prilagođavao se vremenu, to mogu samo najveći

Ratko Rudić najtrofejniji je hrvatski trener i svjetski vaterpolski stručnjak bez premca, a usto je tih, miran i nenametljiv. Na putu do jedinog trofeja koji mu nedostaje, zaustavio ga je koronavirus te je odlučio završiti prebogatu karijeru.

Osvojio je 67 medalja, što igračkih, što trenerskih, od toga s Hrvatskom čak deset. Jedinstven je u svijetu jer je olimpijska zlata osvajao sa čak tri reprezentacije.

'Studiozan', 'dobar psiholog', 'red, rad i disciplina', 'legenda', 'zahtjevan' - tim su riječima najvećeg vaterpolskog trenera u povijesti opisali njegovi bivši igrači.

U 72. godini Ratko Rudić odlučio je reći zbogom trenerskoj karijeri koja je trajala gotovo četiri desetljeća. Talijanski bogataš Pro Recco s kojim je ove sezone planirao tri trofeja ostat će zapisan kao posljednji čin na njegovu veličanstvenom trenerskom putu. Koronavirus sve je zaustavio.

Rudić je mjesecima bio zarobljen u Italiji, a prije nekoliko dana napokon se vratio u svoj dom u Zagrebu gdje odrađuje dvotjednu samoizoalciju uz mnoge hobije.

Teško je pobrojati sve medalje i titule koje je Rudić osvojio u igračkoji i trenerskoj karijeri.

Jugoslavija, Italija,  SAD, Hrvatska, Brazil... Tim redom ide njegov izbornički put. Put u kojem je s tri države osvojio olimpijsko zlato. Najdraže mu je ono 2012. u Londonu, osvojeno s Hrvatskom.

- To je bio turnir koji smo mi odigrali u velikom stilu, gdje smo dominirali u svim utakmicama koje smo odigrali i gdje je tada Hrvatska zaista pokazala jedan moderan, dinamičan, siguran i organiziran vaterpolo, rekao je Rudić.

- Moja prva želja bila je dovesti Ratka jer sam znao što on nosi. U čemu se on razlikuje od ostalih? Ako od igrača treba izvući 90, ili 95 ili 99 posto, on će izvući 120 posto od svakoga, izjavio je izvršni direktor Hrvatskog vaterpolskog saveza Perica Bukić.

- Prošli smo i ono najteže i ono najbolje, a na kraju kad se pogledaju svi rezultati, samo pohvale, rekao je vaterpolski reprezentativac Andro Bušlje.

- Uspio se prilagođavati vremenu, što mogu samo najveći. Mislim da je puno pomogao hrvatskom vaterpolu, i van bazena udario temelje. Evo, i dan-danas tu su vrhunski rezultati, kaže Sandro Sukno.

Osim tog londonskog zlata, s Hrvatskom je Ratko Rudić osvojio i svjetsko te europsko. Imao je sve i odlučio je nakon Londona 2012. povući se u mirovinu. No, godinu dana poslije probudila se trenerska strast, i to zbog prilično egzotičnog izazova. Preuzeo je brazilsku reprezentaciju i ponovno napravio čuda.

- Tada smo, 2015. uspjeli osvojiti treće mjesto u Svjetskoj ligi, što se nikad nije desilo. A ono što me posebno raduje je da me tada Brazilski olimpijski odbor proglasio najuspješnijim trenerom u ekipnim sportovima. A znamo kakva je kvaliteta ekipnih sportova u Brazilu, kaže Rudić.

Jedini trofej koji Rudić nije osvojio je Liga prvaka. Plan je bio ove sezone to ostvariti sa Pro Reccom, ali taj san  zaustavio je koronavirus.

- Imao sam ogromnu želju, motivaciju i energiju za taj posljednji trofej, ali, nažalost, viša sila je odlučila i nisam to uspio realizirati, rekao je ovaj vaterpolski velikan.

'Zlatni brk' tako više nećemo gledati uz bazen, ali Rudić i dalje ostaje u vatrepolu. Znanje i savjete ovaj će vaterpolski genijalac dijeliti i dalje.