Povratak srebrnih rukometaša: Zajedništvo je važnije od medalje

Srebrni hrvatski rukometaši vratili su se u Zagreb u ponedjeljak kasno navečer umjesto oko predviđenih 20 sati. Proslava i putovanje uzeli su danak, ali izbornik Dominiković i njegovi izabranici pronašlu su snage za još malo proslaviti u zračnoj luci i dati izjave medijima.

- Prije svega zahvaljujem svima koji su nas strpljivo pričekali u ove sitne sate. Dugo putovanje, nije se baš spavalo, svi zajedno smo se proveselili, mislim da su oni to zaslužili. Volio bih da medijski interes bude usmjeren na njih, ja već malo iskačem iz paštete, ne bih to volio. Zahvaljujem svima na podršci, od sportaša do običnih ljudi, u ovih 14 dana preponosni smo bili na to kako smo bili zajedno kao grupa, rekao je izbornik.

Što je to "kliknulo" za ovako dobar rezultat?

- Zahvalio bih se prije svega HRS-u što mi je dao slobodu u izboru suradnika, oni su doista radili on nula do 24, zadnjih nekoliko dana bili su jako naporni, od 72 sata spavali smo valjda 7-8 sati, ali "vridilo je", što bi rekao Oliver. Dečki su od priprema u Delnicama rasli kao grupa, bilo je naporno i psihički i fizički, ali oni su  to sve svladali. Ideja je bila da rastemo iz utakmice u utakmicu, to smo sve do zadnje utakmice i postigli, ta zadnja nažalost nije baš ispala kako smo se nadali, za što isključivu odgovornost preuzimam ja. Trebao sam ih bolje pripremiti, psihološki mislim, fizički smo bili iscrpljeni ali to nije alibi. Ja sam kao najodgovorniji trebao bolje reagirati. Nije mi trebao ni onaj crveni karton četiri minute prije kaja, trebao sam bolje reagirati, ispričao sam se za to momcima odmah u svlačionici, rekao je.

O ovim momcima kao nositeljima buduće A reprezntacije kaže:

- Drago mi je zbog Frana Milete, zahvalio bih se kolegi Markoti, on je rođen 2000. godine. Oduševio me već u hrvatskoj ligi. On je budućnost naše A vrste na poziciji desnog krila. Nismo slučajno stavili Martinovića (najboljeg igrača SP-a, op.a.) i Miletu (člana najbolje sedmorke SP-a, op.a.) da su zajedno u sobi. Ivan je imao tešku sezonu, ali došao je spreman i pokazao se kao lider. I svi drugi momci bili su sjajni, po meni su bar četvorica trebali biti u sedmorci turnira, smatra Dominiković.

Smatra li da se u finalu rodilo neko novo rivalstvo Hrvatske i Francuske?

- Ovi dečki pišu svoju povijest. Kao narod previše vremena provodimo u prošlosti, pa zaboravimo na sadašnjost. Najveća pobjeda od svega je njihovo zajedništvo i veselje, a ova medalja neka im bude poticaj za još veći rad. Mi kao njihovi treneri moramo učiniti sve u našoj moći da ih naučimo kako da budu spremni za nove izazove, zaključio je Dominiković.