Jedan posto članova vlada Dinamom, 99 posto nitko ništa ne pita

Na tribini Dinamo - jučer, danas sutra održanoj u utorak navečer u zagrebačkom kazalištu Vidra raspravljalo se o aktualnim događanjima u hrvatskom prvaku, kao i o najboljem modelu upravljanja i poslovanja.

Sudionici su bili predsjednik udruge Dinamo - to smo mi Juraj Čošić, novinar Jutarnjeg lista Dražen Krušelj, dopredsjednik Hrvatske asocijacije za sportski menadžment Alojzije Janković  i član Dinama Goran Đulić. Iz klupske uprave na tribinu nije se odazvao nitko.

Želja nam je izmijeniti Dinamov statut, koji je ne poštuje načela demokracije jasno propisana Zakonom o udrugama. Imate situaciju u kojoj se članovi skupštine Kluba i izvršnog odbora međusobno biraju i potvrđuju, bez da se članove išta pita. Klub ima oko 10 tisuća članova, te oko 100 ljudi u klupskim tijelima. To znači da jedan posto članova upravlja, bez ikakve zakonske osnove, cijelim klubom, bez da se preostalih 99 posto išta pita ili im se polaže račune, istaknuo je Juraj Čošić, koji smatra kako su glasine o interesu stranih ulagača za Dinamo bez osnove.

Klub ima milijunske dugove, odlaze mladi igrači nakon grotesknih grešaka, pitanje je koliko je takav Dinamo zanimljiv stranom kapitalu, nadovezao se na temu potencijalnih stranih ulagača Dražen Krušelj.

Janković smatra kako Zakon o udrugama nije dobro pogođen, ali ističe i da je tužno kada jedna sportski  klub zapravo nikoga ne zanima: Zakon o udrugama je nastao prvenstveno kao okvir za male udruge poput lovačkih društava ili saveza izviđača, ne za velike klubove koji vrte milijunski profit. Ne vidim ništa sporno u preoblikovanju i mislim da je to logičan korak. Naravno, preduvjet za to je raščišćavanje postojećeg kadra u klubu i uređivanje situacije. Nije prirodno da navijači i članovi nemaju nikakvog utjecaja na klub. U sportskom menadžmentu, bez obzira na to imate li financijske i sportske uspjehe, poraz je ako nemate nikoga - navijače, koje taj proizvod zanima.

Na frazu kako ulica ne može voditi klub Čošić je odgovorio: Članovi da vode klub, nisu tu da odlučuju kojeg igrača će se kupovati i u kojim dresovima će se igrati. Poanta članskog modela je taj da mogu odabrati najbolje među nama, koji će voditi Dinamo u nove sportske visine. Sadašnja garnitura, po ovom modelu, nema nikakvu odgovornost ni prema kome.

Đulić je dodao: Često se spominju neuspješni projekti hrvatskih klubova koji su uglavnom po sili zakona morali u preoblikovanje. Ali tu se promašuje ključno pitanje, ako članski model nikada nije zapravo zaživio, je li to onda uistinu poraz tog modela? Drugim riječima, da su tada klubovima upravljali ljudi koji imaju legitimitet i koji moraju odgovarati svojim ponašanjem i rezultatima, bismo li imali ovu situaciju da su de facto svi klubovi barem u jednom trenutku od osamostaljenja gotovo bankrotirali ili sasvim bankrotirali? Na kraju krajeva, već i primjer Futsal Dinama pokazuje da se može. Klub raste u svakom pogledu, a vode ga futsal fanatici i stručnjaci koji su odabrani od strane članova.