[VIDEO] Perković: Nisam sita, ima još mnogo stvari koje želim ostvariti

Najbolja hrvatska sportašica, aktualna olimpijska, svjetska i europska prvakinja u bacanju diska Sandra Perković bila je prva gošća u novom HRT-ovu talk showu U svom filmu Tončice Čeljuske.

Odmaram i uživam, radim što volim. Družim se s prijateljima i obitelji, rješavam stvari koje nisam stigla obaviti tijekom sezone, rekla je Perković koja je sezonu zaključila 1. rujna osvajanjem šestog uzastopnog naslova u Dijamantnoj ligi.

Vrhunac je bilo osvajanje zlata na Svjetskom prvenstvu u Londonu, a veliki projekt kojem se posvetila su Olimpijske igre u Tokiju 2020.

Kako bih bila sve bolja, morala sam napraviti promjenu nakon osam godina. U razgovoru s Edisom (op.a. trener Edis Elkasević), a s obzirom na njegovo bacačko iskustvo i istraživanja, odlučili smo da moramo nešto promijeniti. Pokazalo se da bi bilo dobro smanjiti fizičku masu, ne mišićnu, kako bi dobila dodatno na brzini, objasnila je Perković zašto je promijenila prehranu i smršavila uoči sezone.

Često spominje pokojnog trenera Ivana Ivančića, koji je zaslužan za njezin uspjeh, a hvali i one koji trenutačno rade s njom: Iz godine u godinu gradila sam svoj tim. Napredujem koliko napreduje moj tim. Bila je teška odluka prekinuti s Ivančićem. Tražila sam Edisa da mi asistira na treningu. Najprije me pratio pa onda počeo i voditi. Edis i ja izvrsno funkcioniramo. Naša je prednost što je on samozatajan. On je voda, ja sam vatra.

Treninzi su dosta naporni, a najljepše je, veli Sandra, kada ste zdravi i dolazite svježi. Sve je lakše uz obitelj koja stoji iz nje.  

Nikad ne bih bila to što jesam da nije bilo moje mame. Disciplina i ljubav prema radu prenijela je na mene i mojeg brata. Ništa nije nemoguće, što želiš možeš ostvariti, njezine su riječi, istaknula je Perković.

Na kraju juniorske karijere, na božićnim praznicima 2008. završila je na operaciji slijepog crijeva. Nažalost, nakon toga je dobila sepsu i ponovno je operirana.

To je bilo stresno više za druge nego za mene. Ja toga nisam bila svjesna. Doktor Lacković me spasio i prvi i drugi put. To nije bila klasična operacija jer je slijepo crijevo prsnulo. Nakon što sam došla kod kuće i prestala uzimati antibiotike, bol se vratila i ponovno sam završila u bolnici. Bila je to još i gora situacija nego prvi put jer se sepsa raširila. Preda mnom  su bila kritična 72 sata. Rekli su da nisam sportašica da ne bih preživjela, rekla je Perković koja je sedam mjeseci poslije postala europska juniorska prvakinja.

Dugu je pauzu imala i 2011. Svjetska antidopinška agencija potvrdila je da je bila pozitivna na psihostimulans metilheksanamin zbog čega je pauzirala šest mjeseci.

Mislili smo da je došlo do pogreške, otišli smo do farmakologa sa svim dodacima prehrani koje sam uzimala i u jednom od njih su pronašli metilheksanamin. To je bila pogreška više mojeg tima nego mene. Izgubila sam sezonu 2011.  Dobila sam mrlju na ime koju sam isprala, rekla je Perković.  

Sandra je vlasnica najboljeg rezultat u 2017., u Bellinzoni je sredinom srpnja hicem od 71,41 metar popravila osobni i hrvatski rekord. Svjetski rekord iznosi 76,80 metara, Njemica Gabriele Reinsch postavila ga je 1988.

Svjetski rekord gledam sa strahopoštovanjem. Prva sam za to da se taj rekord ne obriše. Za mene je sve moguće, nema granice. Nisam sita, ima još mnogo stvari koje želim srušiti, a jedna od njih je svjetski rekord. Možemo nagađati, ali dok god ne postoje činjenice koje opovrgavaju te svjetske rekorde ne smijemo ih brisati, smatra Perković.