Ivan Ljubičić ekskluzivno za HRT: Da smo barem duže slavili!

Kao najbolji  igrač reprezentacije, Ivan Ljubičić je 2005. osvojio prvi hrvatski Davis Cup. Izbornik je tada bio Nikola Pilić, a uz njega su u reprezentaciji bili Mario Ančić, Goran Ivanišević i Ivo Karlović. Nakon duže šutnje prema hrvatskim medijima, Ljubičić je pristao na ekskluzivni intervju za HRT. S njime je razgovarao Lovorko Magdić.

Podsjetnik na 2005. kada je Hrvatska postala 12. pobjednik u Davis Cup povijesti. Koja su vaša sjećanja?

Nažalost, moja sjećanja na 2005. su pomalo maglovita. Bilo je jako puno prekrasnih trenutaka koji se nikad neće zaboraviti. Bilo je puno nervoze, puno uzbuđenja. Jedna stvar koje se sjećam i zbog koje mi je žao je što nismo malo više proslavili taj uspjeh. Stvarno smo bili presretni, no svi smo poslije negdje žurili i ispalo je sve na brzinu. Naravno, to ne umanjuje taj prekrasan osjećaj koji još danas nosimo u sebi.

Na putu do finala svladali ste SAD i ta pobjeda je ostala posebno impresivna.


I dan danas me ljudi podsjećaju na to. Srećem ljude koji su bili tamo, sjećaju se toga i lijepo je živjeti s tim osjećajem da smo napravili nešto specijalno čega se ljudi i nakon puno godina sjećaju. Bez obzira na to što je bilo tek prvo kolo, odjeknulo je.

U Bratislavi je bilo finale od 2. do 4. prosinca 2005., Vi ste finale otvorili pobjedom protiv Karola Kučere u 3 seta. Koliko je bilo bilo uzbuđenje prije početka?


Ja sam tada bio u životnoj formi i protiv Kučere sam odigrao opušteno koliko se moglo biti u finalu. Pobjedio sam ga u tri seta i činilo se jednostavno, no još se danas sjećam kako mi je vraćao servise koje drugi igrači nisu mogli vratiti. Međutim u izmjeni sam se osjećao dosta superiorno tako da je meč išao jednostavno do kraja.

Nakon prvog dana bilo je 1:1, a onda ste Vi i Mario Ančić u igri parova doista zablistali i sa dva tie breaka u tri seta dobili Dominka Hrbatýja i Michala Mertiňáka. 

To je bio dobar meč. Mislim da i jedini koji smo dobili u tri seta u parovima te godine. Igrali smo čvrsto i velika je stvar bila ući u zadnji dan sa 2:1.

Mogli ste odlučiti u prvom meču trećeg dana, ali ipak niste uspjeli.

Da, probudio sam se sa ukočenim vratom što je bilo poprilično neugodno za finale Davis Cupa. Cijelo jutro smo proveli sa doktorom, fizioterapeutom. Pokušali smo sa svim mogućim masažama, terapijama, bol se smanjivala, ali ne previše. Na kraju sam odlučio probati. Ispalo je solidno. Izgubio sam u pet setova od Hrbatýja, ali mislim da sam svjedeno zaslužio šansu da probam odigrat taj zadnji meč. Na kraju je sve dobro završilo jer je Mario donio taj treći bod protiv Mertiňáka.

Od kojeg ste trenutka počeli pratiti Ančićev meč, odnosno peti meč ukupno?

Mislim da sam nakon prvog seta izašao na teren. Imao sam povjerenje u Marija i bio sam siguran da će dobiti. Samo sam se nadao da neće komplicirati previše. Nakon tog prvog seta koji je dobio u tie breaku vjerovao sam da je to to, srećom je tako i ispalo.

Da ste ponovno u mogućnosti, proslavljali biste pobjedu dugo i više?


Definitvno! Dajem dečkima savjet da ako osvoje finale, da se skupe, da se drže zajedno još barem 24 sata, da slave i ne žure nigdje jer to se najvjerojatnije događa samo jednom u životu. Evo Karlović ima i drugu šansu, ali to je rijetka situacija.

Ostvarili ste najviše pobjeda u Davis Cupu reprezentacije Hrvatske, imate najviše nastupa, stoga ste maksimalno meritorni dati poruku onima koji su sada na redu. 

Poruka svim našim igračima je da kad igraju daju sve od sebe. To je sve. Ne mislim da je nerealno očekivat od svih igrača da uvijek budu spremni kad su tu za reprezentaciju i kad se odluče i pripreme. Vjerujem da će i atmosfera u ekipi biti kvalitetna jer to je ključ uspjeha u Davis Cupu. Drago mi je da je da su ovi momci  isto uspjeli to osjetiti i još jedan mali korak koji je zapravo ogroman ih dijeli do konačne pobjede.