Srđan Fabijanac: Imamo li pravo biti optimisti?

Završeno je prvo ovogodišnje okupljanje reprezentacije. Akcija koju je izbornik zamislio kao početak priprema za Euro u Francuskoj ponudila je neke odgovore, ali i ostavila niz upitnika.

Rezultatski možemo biti zadovoljni, Izrael smo pobijedili, s Mađarima  odigrali neriješeno u susretu koji je bio sve samo ne prijateljski. Naši susjedi su u euforiji nakon plasmana na završnicu Evropskog prvenstva, gdje nisu bili od 1972. godine, bili napaljeni, željni pred domaćim navijačima pokazati da mogu ravnopravno i s reprezentacijama koje su objektivno jače od njih.

U Budimpeštu smo stigli nekompletni, prorijeđeni ozljedama (Pjaca, Rakitić) i virozom (Nikola Kalinić, Badelj), pa je u drugom poluvremenu umor učinio svoje. Izgubili smo svježinu i Mađari su, iako nisu bili previše opasni, iz slobodnog udarca došli do izjednačenja.

Čačić je kroz ovo okupljanje želio uigravati neke postavke igre s kojima bi trebali biti učinkoviti u Francuskoj. No kad su zaredale ozljede i bolesti, a izbornik nije pozivao nove igrače, bilo je jasno da je to neizvedivo.

Uz to, čitav tjedan igrači su bili pod teretom niza obveznih marketinških akcija, vremena za treninge nije bilo, pa ćemo za konačne odgovore kako će u Francuskoj izgledati Hrvatska dobiti tek nakon završnih priprema po okončanju klupske sezone.

Izbornik će zajedno sa stožerom, kaže, mirno izanalizirati ove dvije utakmice, izvući dobre i loše strane te s jasnom slikom početi završne pripreme.

Ono što mi laički možemo zaključiti je slijedeće:

- vezni i napadački red Hrvatske poželio bi svaki izbornik, no to smo znali i otprije

- Vida je u dvije utakmice pokazao da može biti lijevi bočni, ako Čačić ustraje na nepozivanju pravog ljevaka, odnosno ako se netko od potencijalnih ne nametne u ova dva mjeseca

- Čačić moža mirno spavati i po pitanju vratara - Subašić je provjeren, a ove dvije utakmice pokazale su sav potencijal Lovre Kalinića

- sustav 3 -5 - 2 iz prvog poluvremena s Izraelcima pokazao se dobrim napadački, ali je ostavio puno obrambenih dilema.

Pitanje je da li je razdoblje od početka završnih priprema do početka Eura i susreta s Turcima dovoljno da se on uigra i bude osnovni način igre vatrenih.

Sve u svemu puno pitanje, ali i obilje individualne kvalitete koje nam daje pravo nadati se da će Francuska opet biti zemlja za veliku hrvatsku nogometnu izvedbu.