Viki Ivanović: Poljska u mom srcu

PROŠLOST

Dva dana prije odlaska u Poljsku. Jedan od bivših Kauboja zamišljen, pomalo zabrinut. Nije znao što očekivati. Potpisao bi peto mjesto, samo da imaju mir do Eura u Hrvatskoj 2018. Znao je da imamo nešto unutar momčadi, ali hoće li to biti dovoljno? Uvijek nas pritišću, uvijek svi samo priznaju medalju, ma uvijek svi priznaju samo zlato.

SADAŠNJOST

Ovo je čudo, čudo nad čudima. Kakav prijelaz generacija! Imamo medalju, imamo jednu od najljepših sportskih uspomena. Sjetimo se posljednjeg dana prvoga kruga u Katovicama. Drhtali smo, plašili se da Bjelorusija ne pobijedi Norvešku i pošalje nas kući.

U Krakowu nakon francuske pljuske spakirali smo kofere. I mi novinari i dobar dio igrača. A onda nas je ponovno pogurala dobra i prijateljska Norveška. Nakon njihove pobjede nad Francuzima crv nade počeo je vrludati u mislima. Došao sam do dvojice starijih kolega, imena sada nisu bitna,  prekaljenih u brojnim bitkama - pobjedama i porazima. "Nadaš se prolazu? I ja se nadam Monici Bellucci pa..." - rekao je jedan. "Vidiš one tri zgodne hostese? Imam više ja izgleda kod njih tri... Zajedno!" - dodao je drugi.

A onda se dogodila utakmica, sportska predstava možda i najveća u karijeri vašeg reportera, ali što je još važnije u karijerama naših rukometaša. Onakvo uništavanje domaće selekcije pred 15.000 domaćih navijača je nezabilježeno. Čak su i suci odustali nakon 15  minuta vidjevši da nema spasa Poljskoj i da će dvorane na polufinalu biti poluprazne.

Kasnija bronca je samo potvrda da u ovim dečkima osim znanja ima i karaktera. Porazi od Španjolske, Francuske i Norveške su nužnost odrastanja. Kada dođe kontinuitet... Doći će i predmet žudnje. Zlato.

BUDUĆNOST

Nakon pobjede nad Poljskom zurio je u parket s laganim osmjehom. Ivano Balić je bio sretan. To se rijetko da vidjeti na njemu iako je često sretan. Ali je svjetski prvak u skrivanju emocija.

Posljednjih nekoliko minuta susreta sa Španjolskom ponovno je zurio, ali bez smješka. Znao je što smo propustili, znao je kakva nas je Španjolska pobijedila. Nipošto bolja. Znao je kako zaustaviti Aguinagaldea. On zna, on vidi sve u rukometu, vidi to ranije od svih i preciznije dijagnosticira bolest. Zato bismo voljeli vidjeti Ivana Balića bliže klupi. Njegovo kristalno jasno shvaćanje rukometa mora biti plastičnije prihvaćeno.

Željko Babić i Petar Metličić odradili su fantastičan posao. Taj trokut s Balićem je trokut moći koji ima znanje, ali i veze, tamo gore.

Igrači zaslužuju najveći pljesak. Gojunove suze i Duvnjakov bijes pomiješan s tugom nakon poraza od Španjolske trebaju i moraju svima začepiti usta da netko u ovoj selekciji ne želi. Oni žele sve, oni se trgaju, ubijaju na parketu za dres Hrvatske. Sada je to valjda jasno svima.

Pazite sad. Kada sazrije Marko Mamić u igračinu, što će sigurno biti, imamo ponovno dva jaka lijeva beka. Duvnjak je Duvnjak, Karačić se sjajno uklopio, a Cindrić je raketa, navođeni projektil. Kako je taj frajer jak. Tu su Pavlović, Obranović....imamo toliko njih da ih ne možemo sve sada pohvaliti

Kopljar će imati uz sebe Luku Stepančića pa će i Šebetić moći mirnije odrađivati svoje dionice. Krila su sjajna. Da i Čupić je sjajan. Takvo srce nema nitko, a doživio je da bude tužan zbog kritika na jednu izvedbu.

Pivoti su mjesto sreće. Marino Marić je napadački fantastičan, obrambeno sve bolji. Brozović i Kozina su za sada back up rješenja, ali dobra.

Dolazimo do kritične pozicije. Vratarske. Mirko Alilović je uzdrman. Kaže da ga ne bole kritike, ali bole. Riječi sijeku dublje od noževa. Možda smo Mirka izgubili.
Stevanović je tu i jedan je od heroja, a samo čekamo zdravog Pešića. Tu je naravno i Ivić te Šunjić. Iz te petorke moramo izabrati dva najbolja.

ZAKLJUČAK

Katovice, a posebno Krakow pamtimo kao zaista lijepa tri tjedna. Bili smo u oblacima. Pamtit ćemo ih zauvijek. U oblacima je uvijek lijepo.
    
No, treba se vratiti na zemlju. Doček je prošao, a prvi neuspjeh donijet će nove noževe. Kvalifikacije za Olimpijske igre u travnju su strašno teške. Danska, Norveška i Bahrein. Izbornik Babić nije spavao gotovo ništa tokom Eura. Sada to mora nadoknaditi, no treba ga probuditi prije proljeća.