Viki Ivanović: Obrana koja to nije

Prvi poraz. On sam po sebi nije ništa strašno, znali smo da će ih biti. Puno toga je novoga, puno toga je promijenjeno i porazi će se nažalost događati. Tako to ide.

Brine obrana. Ključ svih uspjeha i neuspjeha. I ona je nova, 5-1 s dubokim izlascima halfova trebala bi podsjećati na legendarnu 3-2-1, ali nije niti na tragu iste. Jer tada su perjali neki drugi frajeri, a danas su tu nasljednici koji tek moraju pronaći svoj identitet u reprezentaciji.  Sredina obrane je pucala prečesto, Brozović se nije snašao. Obrana nije dobra i obrana je itekako legitiman razlog za brigu uoči Islanda.

Napad je u prvom poluvremenu protiv Norveške bio sjajan. Bekovi su parali mrežu, otvorio se prostor na crti koji je izvrsno koristio Marino Marić.

U drugom poluvremenu vratar Norvežana je zaustavio nekoliko lopti, umor kod nedovoljno (ozljede) spremnih igrača bio je očit (Kopljar, Duvnjak), počeli smo žuriti i bodovi su otišli kod sjevernjaka. Zasluženo, potpuno.  Puno toga nije bilo dobro, a izraz lica koordinatora muških selekcija Ivana Balića nakon utakmice bio je ledeno hladan, izgledao je ljut ka pas. Netko će čuti svoje.

Igrači su u kasnijim izjavama priznali svoje pogreške, dosta potišteno, ali iskreno locirali probleme. Sada ih treba pokušati riješiti. Islanđani nisu strašno dominantni, ali  imaju nekoliko dragulja među kojima  je najsjajniji Aron Palmarasson. To je igrač koji ima viziju i bojim se brojna rješenja za ovu našu nesigurnu 5-1 obranu.

Pitanje je koliko je realno nadati se medalji posebno u situaciji kada Hrvatska može ispasti već u prvom krugu.