Stjepan Balog: Kup naš svagdašnji

Kako je Hrvatski nogometni kup nakon serije kompromisa, propusta i zanemarivanja postao neželjeno dijete i natjecanje drugog reda?

Popularno Rabuzinovo sunce nekad je svijetlilo jakim sjajem. Još od doba Ilijinih beba i Diva iz predgrađa stvarale su se urbane legende o ovom natjecanju. Tko se još ne sjeća Dugog Sela, šest varaždinskih finala bez trofeja ili suludog finala Cibalije i Osijeka?

Nažalost, sve ove priče otići će u zaborav ne dogodi li se radikalni rez u strukturi ovog natjecanja. Koji su uopće smisao i svrha Kupa? Omogućiti svim klubovima ravnopravno natjecanje i priliku da u nekoliko utakmica naprave čudo. Oni najjači za pokazivanje svojih mišića imaju prvenstvo gdje u 36 kola ipak prije ili kasnije sve dođe na svoje mjesto. Kup je čistilište, mjesto gdje i oni najmanji imaju iluziju da su ravnopravni s velikanima.

Kako to izgleda u hrvatskoj verziji? Uzmimo za primjer kolike su mogućnosti Dugog sela, Oštrca ili Bednje za neki jači rezultat. Čak i da je Oštrc izbacio Dinamo u šesnaestini finala, po koeficijentu bi već u sljedećem kolu za protivnika dobio Hajduk ili Rijeku. Mogućnosti da u dvije utakmice izbace dva jaka suparnika jednake su onima da ja konačno dobijem na kladionici - dakle nikakve.

Već u startu veliki klubovi su privilegirani i praktički se ušetaju u četvrtfinale. Dinamo je za protivnike imao Oštrc i Mladost iz Ždralova, Hajduk Slogu iz Nove Gradiške i Lekenik, Rijeka Bednju i Opatiju. Moraju li baš najbolji igrati protiv najslabijih? Može li se kao u natjecanjima Uefe napraviti sistem nositelja i nenositelja pa ždrijebati? Ili jednostavno dopustiti mogućnost da se u prvim kolima međusobno sastanu Dinamo - Hajduk ili Rijeka - Osijek? To bi sigurno već u jeseni pojačalo zanimanje za Kup, koji je objektivno u drugom planu sve do proljetne završnice.

Sve je bolje od sadašnjeg sustava u kojem su veliki klubovi povlašteni, a onda si još dopuštaju luksuz odgode utakmica. Posljednjom odgodom nije samo oštećen Hajduk. Što je sa Zagrebom, Slaven Belupom i Osijekom koji su preko tjedna orali natopljenim travnjacima dok se, primjerice, momčad Intera odmarala i u miru čekala prvenstveno kolo.  

Sljedeće goruće pitanje je prebacivanje kartona. Kako je moguće prebacivanje crvenih kartona iz prvenstva u Kup i obratno? Riječ je o dva različita natjecanja sa svojom strukturom, zašto ih miješati? Samim time izbjegle bi se i najrazličitije manipulacije poput onog Milovićevog isključenja. Što bi se dogodilo da se kartoni zarađeni u Ligi prvaka mogu odraditi u utakmicama reprezentacije? Pa oba su natjecanja u ingerenciji Uefe.
 
Otvorenih problema je puno. Sve dok Kup ne postane natjecanje ravnopravno za sve, bez kalkulacija i odgoda, Rabuzinovo sunce neće sjati punim sjajem.