SP u skijanju Vail/Beaver Creek 2015.

Svjetska skijaška prvenstva održavaju se od 1931. godine. Prvo izvan Europe bilo je u Aspenu devetnaest godina kasnije. U nešto više od osam desetljeća svjetskih prvenstava najviše su domaćini bili Austrija i Švicarska – devet puta - slijede Italija sedam i SAD šest.

Najviše medalja osvojila je Njemica Christl Cranz čak 15, od toga 12 zlatnih, ali bilo je to u počecima kad konkurencija, mnogi će reći, i nije bila kao danas. Kod skijaša na vrhu i dalje ostaje Norvežanin Kjetil Andre Aamodt s 12 osvojenih medalja, a njegov sunarodnjak Lasse Kjus skijaš koji je na istom SP-u osvojio odličje u svih pet disciplina. Bilo je to baš na američkom tlu, u Vailu 1999.

Svi ti rekordi i najveća skijaška dostignuća ostala su i nakon Vaila/Beaver Creeka 2015. Premda su neka od njih najblaže rečeno bila – ugrožena. Osobito kad je krenula nezaustavljiva Tina Maze prvih dana 43. SP-a. Zlata u alpskoj kombinaciji i spustu, te srebro u SG-u dali su do znanja da bi i skijaški temperamentna Slovenka mogla kolekciju odličja sa SP-a dovesti i do 10. jubilarne medalje. Osobito u disciplini u kojoj je do sad nema, a to je slalom.

Ipak, na tome je i ostalo, jer čak i kad je superiorna Maze u pitanju, toliko snage u konačnici nije bilo. Potvrdile su se ipak još jednom riječi Ante Kostelića još krajem prošlog desetljeća.

Ne brini, ta će žariti i paliti svjetskim skijanjem za koju godinu, buš videl...ovo sad još nije ništa.

Čak i s toliko medalja u obitelji, imam dojam kad je to u povećem društvu izgovorio, po običaju nisu mu (baš) do kraja vjerovali. A u austrijskoj skijaškoj reprezentaciji možda će ubuduće i malo više vjerovati uvijek nasmiješenoj Anni Fenninger, koja je bila najbolja u SG-u i veleslalomu, uzela je i srebro u spustu. Austrija je uostalom očekivano i najuspješnija nacija s devet odličja – pet zlata, tri srebra i jedna bronca, čime su u povijesti stigli do čak 228. medalje na SP-ima.

Što je čak 71 više od drugoplasirane Švicarske!!!

Domaćini će pak dugo spominjati i proslavljati osobito svoja zlata. Nije do njih došla Lindsey Vonn, ali pregršt sjajnih aduta ionako imaju. Posebno to vrijedi za Teda Ligetyja, koji je ostvario četvrtu veleslalomsku medalju na SP-ima, od toga treću uzastopnu zlatnu. Pothvat vrijedan sportskog divljenja, koji još nikome nije uspio. S druge strane, Mikaela Shiffrin s 19 godina ima već dva svjetska i olimpijsko zlato u slalomu, uz dva mala globusa u istoj disciplini.

Kod skijaša austrijska zlata pripala su Hannesu Reicheltu u super-veleslalomu i Marcelu Hirscheru u alpskoj kombinaciji, ali ništa od toga u tehničkim disciplinama. Ligety je Hirschera nadvisio u završnici veleslalomske, a nakon mnoštva problema s ozljedama i posrtaja u posljednje vrijeme do gotovo senzacionalnog slalomskog zlata, drugog u karijeri, stigao je Francuz Jean-Baptiste Grange. Hirscher je tako propustio nastaviti kontinuitet u posljednjih trinaest godina. Naime, skijaš koji je vodio nakon prve slalomske vožnje na SP-ima i Olimpijskim igrama, zlato bi samo potvrdio drugim nastupom...

Bilo je i ozbiljnih, vrlo teških padova (Bank) ili ozljeda (Bode Miller...) kao sastavni dio ovog izuzetno atraktivnog, ali ponekad i okrutnog sporta za koji bi dobro došao i svojevrsni okrugli stol na temu u stilu – do koje granice se u nekim stvarima može ili smije ići.

Hrvatsko skijanje? Na ljestvici svih vremena Hrvatska je i dalje na 10. mjestu sa šest zlata, jednim srebrom i dvije bronce. I sve to prvenstveno zahvaljujući Kostelićima, koji su doista jedan drugi i drugačiji svijet. Svijet borbe, prepreka i ogromnih odricanja, ali i svijet radosti, znanja, kvalitete i uspjeha. Pet Janičinih zlata, Ivičina kolekcija s medaljama različitog sjaja (slalom-zlato, super-kombinacija-srebro, super-G-bronca) samo su dio jedne sportske priče izvan konkurencije. Prema raznim pitanjima i kriterijima. I koju je izuzetno teško očekivati ponovno u toj mjeri i na taj način.

Natko Zrnčić-Dim ostaje na medalji osvojenoj u Val d'Isereu prije šest godina. Ivičino 15. mjesto u slalomu i 12. u kombinaciji su realnost, iako je i on sam baš u toj disciplini makar potajno priželjkivao znatno više. Filip Zubčić je adut na kojeg u skoroj budućnosti treba igrati i koji se s pritiskom očekivanja sve bolje nosi. Ove sezone počelo je uspješno u Areu. Drugo vrijeme druge veleslalomske vožnje na Gran Risi u Alta Badiji odvelo ga je do senzacionalnog 7. mjesta. Za takav niz sjajnih rezultata trebat će ipak vremena i – iskustva. 13. mjesto u slalomu i 16. u veleslalomu na tragu su upravo takvih očekivanja. Ne bude li problema s ozljedama, njegovo vrijeme (ubrzano) tek dolazi.

U ženskoj konkurenciji nakon Janice, pa Nike Fleiss i Ane Jelušić ostao je otvoren prostor kao dokaz da se svjetske sportske vrijednosti ne stvaraju preko noći ni svaki dan. Leona Popović, Saša Tršinski i Andrea Komšić, čije je 19. mjesto u kombinaciji najbolji hrvatski plasman potvrda su da se s mladim uzrastima radi dobro, ali da - kao i za sve prave stvari u životu ponekad jednostavno treba – strpljenja.

Možda (već) u St. Moritzu 2017...