Neuspjeh je sadašnjost. Koja je budućnost?

Treba se nadati da krah ženske rukometne reprezentacije nije najava apokalipse koju predviđaju neki. Apokalipse ekipnih i momčadskih sportova kao rezultat sve slabijeg rada u mlađim kategorijama izuzev muškog rukometa, naravno.

Upravo to kao da je navijestio sada već bivši izbornik Vladimir Canjuga u posljednjem obraćanju u živo putem naše dalekovidnice iz Varaždina.

Svijećom ih trebamo tražiti, govorio je Canjuga o sve slabijem zanimanju djece za sport, u ovom slučaju rukomet.

Gotovo pet godina proveo je na čelu ženske reprezentacije. Kako je došao iz mlađih uzrasnih kategorija pitanje koje se postavlja, gdje su mlade nositeljice u reprezentaciji? Koga je doveo, profilirao? Tko će biti Duvnjak kada ode Balić (Andrea Penezić)? Andrea ne može sama počinjati napade, završavati i igrati ključnu u obrani. Gdje je ostatak vanjske linije, do kada će Lidija Horvat imati kredit, gdje su nam kontre bez kojih je moderni rukomet nezamisliv?

Koju kvalitetu uopće imamo? Andrea Penezić je extra klasa, jedna od najboljih u ovom sportu, a ostale? Tko će naslijediti Mirandu Tatari ako se odluči reći dosta jer ozljeda koljena koju je zaradila je strašno teška.

Koliko samo upitnika...

Hrvatski rukometni savez je dobio domaćinstvo, organizacija kao i uvijek - na nivou. Kako su samo ugošćeni, kolege novinari iz stranih medija su se pitali jesu li ovdje blagdani već počeli? A onda u Zagreb, u drugoj fazi bez Hrvatske.

Izbornik je preuzeo odgovornost, krivac je pronađen i on odlazi, ali tko će doći? Novi izbornik će imati strašno težak zadatak ponovno skupini rasute i izgubljene ženske duše osjetljive po svojoj prirodi i pokušati stvoriti nešto novo. Mora biti novo jer ovo ne valja.

Protiv Nizozemske u posljednjoj utakmici vidjelo se da ima tu znanja i talenta, ali je li moguće da su ramena tako meka da je pritisak sve slomio. Pritisak tog prokletog polufinala koje je kao božićna želja odaslana Djedu Mrazu. Valjda su se sobovi prehladili.